Pobijanje trkačkih urbanih mitova
Neki urbani mitovi su s (bez) razlogom mitovi.
Ne mogu reći da imam baš dugi staž u kickboxingu, ali mogu reći da imam staž u trčanju. Iako sam zadnjih godina više se orijentirao na kickboxing trening i dalje trčim, ali ne više u tolikom mjeri kao prije. Isto je i s utrkama, sveo sam ih na minimum — do pet utrka godišnje i to samo one koje su mi i dalje gušt.
Osim trčanja imam sada i popriličan blogerski staž (cca 10 godina) koji je uglavnom vezan za tekstove o trčanju. U ovome stažu sam se susreo s prilično puno toga i s raznim pitanjima, ali i nekim urbanim trkačkim mitovima koje dosta ljudi neopravdano ponavlja i prepričava. Mislim da je onda u redu da neke od tih mitova i sam prokomentiram. Pa krenimo!
Mit #1 — Ti trčiš svaki dan!
Nikada nisam trčao svaki dan, niti mi je to ikada bilo neki izazov kojeg bi se dugoročno držao. Probao sam jedan mjesec držati se toga zbog online akcije, ali i to mi nije uspjelo jer me pokosila gripa pa sam par dana bio out. Znam da ima ljudi koji svaki dan trče i kažu da im je to super, ali ja na to gledam više negativno nego pozitivno. Razlog je taj što našem tijelu ipak treba odmora i da nekada jednostavno ništa na radimo. Također, koliko je dugoročno dobro za svaki dan trčimo? Trkači koji to rade često izgledaju umorno i ispijeno. Ako vas veseli — GO FOR IT, ali kao i u svemu u životu i u trčanju treba imati mjeru. Par puta tjedno je dugoročno puno zdravije nego se ubijati svaki dan.
Mit #2 — Garmin je najbolji sat za trčanje!
Da odmah i to srežemo u korijenu — NIJE! Garmin je najrazvikaniji brand među trkačkoj populaciji, ali nije najbolji. Zapravo, danas svaki sat koji može pratiti sportsku aktivnost je dovoljno dobro za prosječnog trkača. To naravno dolazimo do detalja da li ti je potreban sat koji može pratiti triatlon, ultra dužine i slično. Tada se može reći da je tu Garmin najbolji, ali opet tu je i Coros koji sve to nudi za nešto manje novaca. Ja sam se pak zadnjih godina prebacio na Apple Watch jer mi je potreban pametni sat koji ima funkcije poput zvanja, odgovaranja na poruke i slično, a opet bez problema će mjeriti dužine poput maratona.
Mit #3 — Što skuplje tenisice, to ću bolje i brže trčati!
Za tenisice za trčanje nije potrebno izdvojiti 300 EUR, one neće nikome omogućiti da bolje i brže trče. Možda ako ste u onih 0,01% populacije, ali nama prosječnima neće ništa puno pomoći. Skuplje tenisice u pravilu jesu bolje jer obično brendovi u svoje top modele ugrađuju najnoviju tehnologiju, ali opet neće svakome odgovarati takva tenisica. Kako sam imao priliku probati dosta različitih brendova i to od jeftinijih do skupih modelu, mogu zaključiti jedino da treba uvijek prvo probati. Nekako se uvijek najbolje pokazala zlatna sredina što se tiče cijena. A što se riče brendova, momentalno sam najviše zadovoljan s Mizuno, ali nekome će bolje odgovarati mekane Hoke ili Brooks.
Mit #4 — Rezultat na utrci je vrlo bitan!
Nije i nikada neće biti, osim ako ste netko tko će se boriti za jedan od tri mjesta na postolju. Za osobni napredak je dobro pratiti rezultat (vrijeme, pace…), ali ne treba postati opsjednut njime. Računajte na utrci da će onaj od 4 pa sve do 4444 mjesta dobiti istu medalju. Meni nema gore nego kada završiš utrku pa se netko pita koliko si brzo trčao. Kao da me je to bitno nakon što sam se propatio na 21 kilometar.
Svi navedeni urbani mitovi su na kraju najmanje bitni u cijeloj priči vezanoj za trčanje. Bitno je jedino da je vama zabavno te da se dobro osjećate prilikom trčanja.