Zlatni medo aka MedvedRUN nakon tri godine pauze
I dalje mi je ovo jedna od najdražih utrka koja se ne propušta, a dobro Medvedgrad pivo je samo bonus.
Prošle su pune tri godine od kada sam trčao utrku MedvedRUN. Zadnje sudjelovanje bilježim 2019. godine te mogu reći da se te godine ne sjećam kako sam došao doma. No to je jedna od onih legendarnih priča koja će većim dijelom ostati neispričana. Uglavnom, nakon dvije propuštene utrke: koronarne 2020. i radne 2021., red je bio da 2022. bude godina kada se opet trči i uživa u dobrom Medvedgrad pivu.
Ovogodišnja tema je bila: Zlatni medo, lagano lager pivo i barem meni jako poznata etiketa koja još bolje izgleda na medalji koju su dobili svi koji su uspješno završili utrku. Na izbor je opet bila dužina od 5 ili 10 kilometara, jedan ili dva kruga po Gornjem gradu. Mali savjet za sve one koji dogodine misle ići na utrku je da radije izaberu jedan krug jer će prije uživati u dobroj pivskoj atmosferi i svemu po čemu je ova utrka najpoznatija.
Definitivno se jedna stvar u meni promijenila, a to je odnos prema trčanju, a samim time i utrkama. I dalje mi je dobro otići na utrke, ali nemam više onoga žara kojega je bilo prije. Prije sam znao imati u glavi taj neki fanatičan osjećaj uzbuđenja, a sada je to sve onako — meh. Volja je i dalje tu, ali nema žara. No, to mi nije pokvarilo osjećaj zbog koje ga mi je ovo i dalje jedna od najdražih utrka.
Na MedvedRUN se može doći sam, ali ipak je bolji osjećaj kada imaš pored sebe dobru ekipu. Moja ekipa je i ovoga puta bila u sastavu Morana i ja. Dogovor je kao i prije nekoliko godine bio da idemo odraditi jedna krug, laganini i uspješno. Meni koji stalno trči je ruta bila lagano i dobro poznata, dok je Morana na nekim dijelovima lagano umirala, ali se nije dala te smo oboje uspješno završili utrku. A i zar je bilo sumnje da će biti drugačije? Nekada treba samo malo prohodati da bi dalje nastavio trčati.
Samo trčanje Gornjim gradom je meni uživancija. Dobro možda nije tolika nedjeljom u 9 ujutro, kao što bi mogla biti recimo popodne, ali sve to ima svoje čari. Dajbolji dio MedvedRUN rute je i dalje Dubravkin put. Nekih dva kilometara spusta, okolo tebe sve zeleno, svjež zrak i ugodna temperatura. Poslije slijedi predzadnja uzbrdica, ulazak u tunel Grič i onda ta zadnja uzbrdica prije ulaska u cilj. Ulaskom u cilju, čujete svoje ime koje vam izgovara Kristijan iz AK Sljemena te ste spremni za after.
After je svakako nešto po čemu je MedvedRUN poznat. Već i prije 10 sati ujutro imate izgovor da popijete dobro pivo bez da vas netko osuđuje, a ekipa iz grupe Yellow submarine kojima da ih vidite ne bi dali da sviraju, već uveliko praše. Drugo ti ne preostaje nego da se pridružiš. A dogovor s Moranom je da dogodine ipak idemo dva kruga pa će biti još slađe popiti to pivo. Jedino još preostaje da na kraju probam pogoditi što će dogodine biti pivska tema. Nadam se samo da će biti neko session pivo. Živjeli!
