Prva pivska milju u Novskoj
Prvi mačici, tj. prvo pivo se pije odmah na startu!
Vjerujem da mnogi ne znaju priču oko pivske milje u Novskoj. Već se više godine priča kako će se održati i stalno nešto iskrsne pa se ne održi. Iako je i ova 2021. godina čudna, koronarna i u polu-lockdownu, ipak ima svoje svijetle trenutke. Jedan takav trenutak se nasmiješio i Novljanskoj pivskoj milji koja je usprkos svemu — napokon održana! Mogao bih vam još dosta toga ispričati kako je to možda mogli sve biti (a ipak nije), ali to je sada sve manje bitno jer samo održane utrke i one prve se pamte.
Novljansku pivsku utrku ću svakako dugo pamtiti zbog dva razloga:
1 — moja prva “prava” utrka u 2021. godini i
2 — atmosfera, ekipa i sve popratno je bilo za 5+.
Možda će netko reći da nisam objektivan jer sam previše povezan s AK NoGA i svim ljudima od tamo, ali ako pitate sudionike s bilo koje utrke koja je organizirana u Novskoj će vam reći isto: “Organizacija uvijek na nivou, ekipa vrhunska, a poslije utrke pozitiva party koji ne dopušta da odeš doma.” Tako je sve željne pive i trčanja zabavljala rock grupa “ART”. Dečki su stvarno dobro svirali domaće i strane klasike. Ako samo možda nešto od muzike fulao, to je zato što mi je pivo od utrke ipak malo lupilo u glavu.
Pa kako izgleda jedna pivska milja?
Prije svega imaš stazu dužine jedna milja. To je u prijevodu na naš metrički sustav 1.60934 kilometara. Staza je u Novskoj bila možda nekih 200 metara duža. Menu je na satu ispalo 1.6k, jer sam se s odmakom sjetio da moram upaliti sat. Tu krivicu naravno prepisujem pivu! Od prilike, svakih 400 metara je bila stanica na kojoj si morao popiti “samo” jedno pivo. Točno je bilo četiri stanice. Prvo pivo piješ odmah na startu, ostale onda… ma kužite već. Na svakoj od četiri stanice se moralo popiti “malo” pivo od 0,33 litre.
Kada vam netko u birtiji ponudi malo pivo, vjerojatno će većina na to okrenuti očima i reći da mu donese veliko pivo od pola litre.
Ali, kada imate utrku u kojoj morate što brže trčati i što prije popiti to “malo” pivo, vjerujete mi da riječ da to malo pivo odjednom postane veliko. Pogotovo što je bliži kraj utrka. Na početku utrke popiješ pivo bez problema, onda dođeš do drugog te njega isto relativno lako ubiješ, ali dolaskom do treće stranice — sve postaje druga priča. Pivo odjednom više ne klizi, a ti se nađeš na skliskom terenu jer sve je manje mjesta u želudcu. Tu je i problem s pjenom koja se zaustavlja negdje u grlu i može lako izaći van.
Naravno da to nije sve, jer te čeka zadnja stanica i četvero malo hladno pivo. Kako u sebi već nosiš skoro litru tekućine, ovo zadnje pivo tako teško ide. Na jedva jedvite jade sam ga uspio zgurati uz sebe. Na jednu milisekundu sam i pomislio kako sada neko vrijeme neću piti pivo, ali to me brzo prošlo. Poslije utrke sam opet popio jedno malo, ali s guštom i onako lagano.
Trčanje s četiri piva u sebi (cca 1,32 tekučine) nije baš zabavno. Sve se bućka, lagano tjera na povraćanje, a ako ispred sebe imaš još nekoga koga misliš prestići — ne ide! Razmisliš da je bolje usporiti nego da sve izleti iz tebe. Srećom da se sve trčalo u prirodi pa i da je izašlo, negdje bi završilo u grmlju. Ulazak u cilj je slavodobitan jer muka je gotova, ali u tim trenucima već malo počinješ gledati iz tuđe glave pa kao OK je. :)
I to vam je otprilike to. Platiš da trčiš, piješ i patiš u isto vrijeme. ALI sve je to sporedno je imaš oko sebe super ekipu te opet onaj osjećaj koji ti je falio i zbog kojeg si išao na utrke. To je nešto što se ne može platiti i za što se vrijedi patiti. Moji Novljani, opet ste pokazali da se sve može dobro i pozitivno organizirati da svi budu sretni i namireni. Do sljedeće utrke…
