Da li je bilo potrebno zatvaranje sportskih objekata?
Novom odlukom za sprječavanje širenja COVID-19 virusa su zatvorene sve teretan i sportski objekti do 21. prosinca 2020 godine.
Zašto bi pisali o bilo čemu osim o COVID-19? Naravno da možemo, ali kada god se prihvatim drugog teksta, mozak mi odluta u smjeru Corone. Tako je i ovaj tekst opet o problemima izazvanim ne sada direktno virusom nego mjerama koje se nameću da bi se spriječilo njegovo širenje.
Uvijek napominjem da sam za to da se na bilo koji način pokuša spriječiti širenje virusa te da je svaki izgubljeni život dragocjen. Upravo su radi toga sada prije par dana (točnije od 28. studenog) donesene nove restriktivne mjere s kojima je između ostaloga zabranjen rad kafića, teretana i sportskih objekata na tri tjedna.
Kao i mnogi koji više puta tjedno provodi vrijeme na treninzima sam se našao u situaciji da treninga do daljnjega nema. Naravno to ne znači da se ne može trenirati u vlastitom stanu ili kući, ali treninga u sportskom objektu nema. Teško mi je opisati i osjećaje koje sam u tom trenutku osjećao — određenu ljutnju pomiješanu s razočarenjem i jadom.
Zašto je razlog tome?
Da previše ne ulazim u vlastitu psihoanalizu, glavni je razlog što mi je sport postao dio života i pozitivna ovisnost bez koje više ne mogu. Više ne mogu reći da mi je trčanje dovoljno. Sada imam potrebu da i u dvorani odradim dio treninga da bi se bolje osjećao te ujedinio fizičke i psihičke strane u jedno. Vjerujem da većina zna o čemu pričam.
Sport i tjelesna aktivnost je taj ispušni ventil koji ti pomaže da se osjećaš bolje i kroz koji se voli promovirati zdravlje. Stoga mi je još manje jasno donošenje mjere.
Sa strane struke koja određuje pravila i “brine se za naše zdravlje” logika o zatvaranju sportskih objekata je po meni išta da se ukinu mjesta gdje se skuplja veći broj ljudi i umanji njihov kontakt. ALI poznavajući s druge strane situaciju zbog Corone, sva mjesta gdje se odvijaju treninzi su prorijeđena od količine ljudi. Vidim to i po svojim treninzima. Nekada nas je bilo po 20–15 na treningu, a sada je taj broj redovito oko 10. Osim smanjenog broja ljudi, svi općenito više brinu o higijeni prostora koji se redovito dezinficira i čisti.
Također do mene nisu još došle priče da se netko na treninzima zarazio COVID-19 virusom. Zaraza je uvijek bila negdje “iz vana”, na poslu, školi ili u kontaktu na privatnim zabavama.
Kada uzmeš u obzir činjenice, da li je zatvaranje sportskih objekata bilo toliko nužno potrebno?
Dok se ne pronađe pravi odgovor na ovo pitanje, nema druge nego trenirati virtualno te vani na svježem zimskom zraku. Također možete ostaviti i svoj potpis inicijativi “Za sport i zdravlje — protiv korone” koja će možda pokrenuti neke promjene (ali čisto sumnjam) pa da se ponovno promisli o zabrani.
