COVID-19 i (ni)je tako strašan!?

Nekako me ova 2020. godina već više puta što ugodno, a bome i vrlo neugodno iznenadila. Jedno od velikih iznenađenja koje je cijeli svijet stavilo u neke polu-stanje je svako COVID-19 virus.

Tamo krajem prošle godine nešto se o tome pričalo tamo u Kini, ali sve je to bilo nekako daleko i kao da se ne događa na ovome svijetu. Kako je godina odmicala, tako se Corona počela širiti po cijelom svijetu. Još uvijek bi mi bilo draže da se radilo o Corona pivu umjesto virusu, ali nismo mogli birati.

Odjednom ono daleko je postalo vrlo blizu i sve o čemu smo pričali se počelo dešavati i tu “kod nas”. Nakon proljetnog lockdown-a je došlo ljeto kada je sve opet postalo nekako normalno i kada se činilo da je Corona iza nas. S dolaskom jeseni brojevi zaraženih su počeli rasti do te mjere da se svaki dan postavljaju novi rekordi. I do kuda sve to vodi?

Ovaj malo poveći uvod mi je trebao da dođem do poante ove priče koja glasi da sam s dolaskom jeseni i sam postao dio statistike zaraženih. Sve ovo što pišem dalje je osobno iskustvo koje se nadam može nekome pomoći da što bezbolnije prebrodi zarazu COVID-19 virus ako će “imati sreće” da se zarazi.

Svi oni koji vole teorije zavjere i vjeruju da je zemlja ravna, mislim da mogu prestati s čitanjem!

Gdje možeš pokupiti COVID-19 virus?

Danas je možda lakše reći gdje NE možeš pokupiti virus nego gdje ćeš ga pokupiti. Mene je moj čekao na jednoj promociji koja se trebalo održati na otvorenom, ali kiša nije dozvolila pa se sve premjestila u zatvoreni prostor koji veličinom nije bio prilagođen broju ljudi koji je bio prisutan. Što se tiče priča oko maski, mislim da je to još vrlo nedorečeno i zapravo više nas štiti psihički. Kako kaže ona zajebancija: “ Kad prdac može prođe kroz gače i hlače pa kako onda virus ne bi kroz masku.”

Po preporukama masku nosim svugdje gdje treba (i tako bi trebalo biti!), ali na ovoj promocije je nisam nosio. Da li bi se zarazio da sam imao masku? Tko zna. Samo znam da su sa promocije bili pozitivni i oni koji su imali i oni koji nisu imali masku. Uglavnom, iako sam se tamo zadržao možda nekih pola sata, to je bilo dosta da virus uđe u moje tijelo i zarazi me.

Kako prepoznati simptome?

Ovo je kako bi Ameri rekli “tricky situation”. Zanimljivo je to što na COVID-19 svatko drugačije reagira i zapravo ne možeš sa sigurnošću reći da li ga imaš bez testa. Ja nisam niti posumnjao da imam virus jer s dolaskom jeseni me uvijek ćopi neka viroza koju prođe za par dana. Tako mi se činilo da je i ovdje slučaj. Ono što mi je ipak bilo malo čudno što sam nakon dva dana viroze izgubio osjet mirisa i okusi su mi postali čudni. To se taman poklopilo s vijesti da je s promocije par ljudi testirano i ispalo pozitivno na COVID-19.

Tako sam i ja završio na testiranju koje je pokazalo da sam pozitivan.

Simptomi COVID-19 zaraze su vrlo slični gripi i virozi. Meni je viroza i gripa praktički isto, iako znam da će znalci reći da to nije isto. Par dana sam imao treskavica i osjećaj da mi je hladno/vruće. Srećom, visoku temperaturu nisam imao. Možda sam samo jednu noć proveo s temperaturom oko 37, ali do jutra sam sve iznojio iz sebei vratio temperaturu u normalu. Uz sve navedeno još sam osjećao lagane bolove u mišićima, sinusima i lagani nedostatak zraka kada sam pokušao nešto na brzaka napraviti.

Koliko sve to traje?

Opet vrlo relativno i sve ovisi od osobe od osobe i u kakvom je zdravstvenom stanju. Sebe smatram dosta fit osobom koja nema zdravstvenih problema, tako da je kod mene sve to trajalo oko tjedan dana — od prvih simptoma pa do toga da sam se opet osjećao dobro.

Vrlo bitna stvar je ta da se tijekom zaraze unose veće količine tekućine i pokuša što normalnije jesti koliko god to nekada bilo teško. Ono što je meni od pića pasalo je sok od naranče (juice) i Cedevita od limuna. Ne znam zašto, ali organizam mi je tražio kiselo. Vjerujem da to individualno, ali nekome će možda više odgovarati čaj. Ja ga ne i inače ne volim tako da mi je juice draži.

Lijekovi — da, ne, što?

Jedna stvar koja me neugodno iznenadila je to što mi iz epidemiološke službe nisu ništa rekli. Osim toga da sam pozitivan i da nabrojim kontakte, nisam dobio nikakvu preporuku za lijekove. Znam da je sama bolest još nedovoljno istražena, ali brate daj reci nešto. Pij Aspirin, Lupocet, Lekadol… bilo što. I ovdje je pametno da znamo svoje tijelo i koji nam lijek (paracetamol ili nešto slično) može pomoći prilikom skidanja temperature. Meni najbolje odgovara Aspirin, tako da sam u tjedan dana popio doslovno tri Aspirina 500. To je bilo onih dana kada sam se stvarno osjećao najgore.

Vjerujem da je moja greška što nisam zvao svoga liječnika da pitam što bih trebao uzeti od lijekova, ali nekako sam oduvijek slušao svoje tijelo, što mi je govorili te što bi bilo najbolje da uzmem. S Aspirinom nisam do sada fulao.

Post COVID-19 posljedice?

COVID-19 nije baš za zajebanciju, ali ono što mi je još teže padalo od same bolesti je izolacija, tj. to da ne mogu van iz stana. Tu je sreća ako ste izolirani u kući pa onda imate dvorište gdje možete izaći i nešto napraviti. Tako da sam jedva čekao da sve završi da opet mogu biti slobodan. To je naravno podrazumijevalo i to da opet mogu ići trčati u svoju šumicu. Sport je jednostavno postalo nešto bez čega ne mogu.

E tu sada dolazimo do određenih COVID-19 posljedica. Trčanje i sva sportska aktivnost je postala teška za odraditi. Desilo se to da npr. na prvome trčanju nisam mogao doći do zraka i na kraju sam otrčao jedva dva kilometara. Možda sam trebao još malo čekati s time da mi se tijelo odmori, ali vrag mi nije dao mira. U tjednu poslije izolacije sam odradio par laganih trčanja i ono što vidim je to da mi je svako novo trčanje lakše nego prijašnje, ali trebat će vremena da se vratim u normalu. Na žalost još nisam imao prilike odraditi kickboxing trening, ali nema žurbe — sve će sjesti na svoje kada će trebati!