Par opaska o virtualnim utrkama
Dugo nisam nešto pametno pisao pa hajdemo se praviti da je ovo jedna od pametnijih tema: “Organiziranje utrka u vrijeme korona pandemije”.
Već sam o tome pisao tijekom ljeta, a kako problem s koronom ide i dalje (do tko zna kada) htio sam se opet malo osvrnuti na ovu temu. Kao što sam i mislio da će biti, većina utrka u ovom jesenskom dijelu je otkazana ili je dobila neki oblik virtualne organizacije pa se opet može na određeni način sudjelovati na utrci. Ono što sam u prijašnjem tekstu spomenu je to da mi smeta organizacija virtualnih utrka koje od tebe zahtijevaju da trčiš fizički na mjestu gdje se organizira utrka. To naravno kod virtualnih utrka nema nikakvog smisla — ili je sve virtualno ili ništa od toga.
Gdje je smisao u ovoj sivoj zoni između?
Svi znamo da novac pokreće sve pa tako i utrke. Ne mogu i ne usudim se reći da je organiziranje utrka lagana, ali nekim je to postalo biznis od kojega žive. I to je naravno u redu, svatko sebi pronalazi način za zaraditi. Ali, ako je utrka otkazana, daj ljudima mogućnost da vrate svoj novac koji su uplatiti za sudjelovanje na utrci. Meni osobne ne bi odgovarala da startninu prebacim na sljedeću godinu jer velika je vjerojatnost da će sljedeća godina biti još gora po pitanju sigurnosti organiziranja utrka. Nadam se da griješim, ali imam blagi osjećaj da će biti tako.
Obećavam da je ovo zadnja opaska što se tiče ovoga teksta. Nakon pričanja o mome autu, pričajmo o startninama. Ako je utrka virtualna, zašto ih uopće ima?
Ne treba mi niti majica, niti medalja s utrke. Imam ih već podosta. Neka to bude dodatak koji si svatko može posebno platiti ako mu je volja. Dobar primjer je utrka maratona i polumaratona u Briselu. Unutar zadnjih mjesec dana ovo je drugu virtualnu utrka s područja Belgije koja je kompletno besplatna. Ako netko želi majicu i medalju, može si ju naručiti po cijeni od €35. Trči se preko MyTrace aplikacije. Ono što je malo drugačije je to što se u aplikaciji mora odabrati termin (wave) kada se želi sudjelovati na utrci, ali ne sreću ih je puno dostupno.
Nakon što sam izbacio iz sebe kritike, mogu se vratiti u normalu i pohvaliti ekipu koja još uvijek organizira utrke i ne traže astronomske kotizacije. Trkaći možda jesu željni utrka i vrlo rado će doći trčati, ali opet imaju svoje granice. HIGH FIVE!
