Kada servisi zakažu

Koliko smo postali ovisni o tehnologiji niti ne razmišljamo sve dok se ne dogodi neki problem. A upravo se ovih dana desilo to da je Garmin Connect servis bio nedostupan na par dana zbog hakerskog napada.

I što je većina napravila? Umjesto da pričeka da se problem popravi sam od sebe, odmah su pohitali na društvene mreže i počeli s jadikovanjem. S jedne strane mi je to razumljivo, ali s druge nije jer ispada da više nismo u stanju da idemo trčati bez da imamo nešto što će nam pratiti kilometražu. Iako živimo u doba da ako status nije objavljen na društvenim mrežama kao da se nije dogodilo, ne bi se trebali tako ponašati — barem ne kada se radi o sportu.

Koliko god tehnologija bila sigurna, uvijek postoji određeni (mali) postotak da ona može zakazati. Zato je dobro da imamo alternativu koja nam može poslužiti u slučaju da primarni servis zakaže. U slučaju Garmina je bilo nezgodno jer osim što se nisi mogao spojiti na njihov Connect servis, u određenim slučajevima nisi mogao koristi niti uređaj (sat) jer je i on prikazivao krive podatke.

Da ne ulazim sada u sve tehničke detalje jer i sam nisam do kraja upoznat s njima, može se reći da se većina sustava koji prate naše aktivnosti sastoji od dva dijela:

• uređaja (hardvera) kojime pratimo aktivnosti i
• servisa koji povezuje uređaj, sprema ih i dalje podatke preusmjerava na neke druge servise poput Strave.

Ako imamo problem, recimo sa harverom, ona je najbolje da kao alternativu za praćenje koristimo mobitel. Mnogima to može predstavljati problem jer su se odvikli od nošenja mobitela prilikom trčanja, a i današnji mobiteli su veliki pa treba te pametne pločice od 6+ inča negdje spremiti. Ne znam kako ostali, ali ja i dalje prilikom trčanja nosim mobitel jer preko njega slušam muziku. Mogao bih to elegantnije riješiti preko sata, ali kako koristim stream servise (Spotify, Mixcloud, YouTube Music…) ovisan sam o mobitelu. Na nama je da smislimo način kako da što elegantnije nosimo mobitel bez da nam smeta prilikom trčanja. Na tržištu postoji stvarno veliki izbor sportskih držača i torbica.

Najelegantnije rješenje koje sam ja “otkrio” je da na podgaće sa strane zašijem džep u koji stavim mobitel i tako onda on čvrsto stoji uz nogu i ne mlati tijekom trčanja.

Veći je problem ako zakaže dio ili cijeli servis koji koristimo za trčanje. Moja dosadašnja iskustva su bila takva da se znalo dogoditi da s vremena na vrijeme zakaže samo dio servis. To je obično značilo da se npr. aktivnost neće automatski prebaciti s Garmin ili Polar servisa na Stravu ili Runtastic. Tada sam ručno morao uploadati GPX datoteku u servis. To opet nije problem ako vam se rijetko dogodi i imate za upladati jednu ili dvije aktivnost. U samim počecima je ovo bilo i normalno jer se aktivnosti nisu mogle automatski prebacivati pa si moramo sve ručno odrađivati preko računala.

Za ručno prebacivanje je bitno da servis koji koristimo podržava ručno unošenje aktivnosti preko GPX datoteka. O ovome sam već pisao i zato odbijam koristiti servis koji to ne podržava.

Uz Stravu, Runtastic i Nike su najpopularniji servisi koji su postali agregatori za spremanje svih naših aktivnosti. Moja preporuka je da uvijek koristimo paralelno dva različita servisa jer nije na odmet da se aktivnosti spremaju na dva različita mjesta. Desi se neki gubitak podataka ili ono najgluplje — ne znaš šifru za prijavu i nemaš više pristupa svojim podacima. Oni hardcore ili bolje reći oldschool vole voditi i dnevnik trčanja tako da sve zapisuju u knjižicu. Meni je draže sve imati digitalno pa zbog toga razloga sve podatke spremam na Stravu i Runtastic.

Problemi su tu naravno da se pokušaju riješiti, ali na kraju zar je tehnologija ta koja će nas spriječiti da ne budemo aktivni? Kako se moglo trčati prije GPS revolucije, može se i sada. Samo treba u glavi posložiti kockice.