Koliko je puno previše?
Vjerujem da kada bi se znao odgovor na ovo pitanje, puno toga bi nama ljudima bilo jasnije te ne bi imali mnoge probleme i dvojbe.
Uglavnom, prošlog vikenda i početkom ovoga tjedna su se dogodila dva događaja koja su pobudili dosta negativnih komentara i u neku ruku podijelili trkače. Moja namjera nije da radim na toj podjeli, nego da neki način probam razumjeti obje strane i pronaći neki smisleni razlog ili odgovor.
Prvi događaj o kojemu pričam je utrka Ilica•Midnight run. AK Sljeme se bacilo u organizaciju utrke na kojoj se trebalo trčati od početka pa sve do kraja Ilice. To ispada oko pet kilometara u jednom smjeru. Kada zbrojiš da ima toliko i natrag, dobije se deset kilometara trčanja po strogom centru Zagreba. Veliki plus je taj što utrka starta u ponoć pa imaš stvarno jedinstven događaj. Događaj, tj. Utrka se trebala održati 14. rujna, ali je u zadnji tren odgođena.
Dio službene objave:
Kako to obično biva kad radiš ovako lijepe, velike i ambiciozne projekte, pitanje je dana kada će nešto poći krivo. Iskreno, mislili smo da će se to dogoditi i ranije i da ćemo se naći u situaciji da nam zakasne medalje (a stigle su), da majice nisu naštampane na vrijeme (a jesu) ili da tuna koju ćete dobiti u konzervi nije još ulovljena (a je)… ali nismo očekivali probleme u vidu dozvola za zatvaranje prometa.
U unakrsnom izmijenjivanju dokumenata sa stričekima zaduženim za osiguravanje vaših nejakih tjelesa na utrci, došlo je do apsolutnog kuršlusa koji je rezultirao time da u subotu neće biti moguće zatvoriti promet u vremenu održavanje utrke. Kad kažem da smo probali sve, vjerujte nam da smo probali sve…
Ne treba biti previše bistar da bi zaključio da je zbog papirologije došlo do odgađanja utrke te odabira drugog datuma održavanja. Za novi datum je odabran 28. rujna koji se eto slučajno poklapa s jednom drugom utrkom 00:24 sata koja se trči na aerodromu. Više trka u isto vrijeme nije nikakva novost, ali ono što je mene iznenadilo su negativni komentari na samome događaju. Vjerujem da ekipa iz Sljemena nije imala izbora oko novog datuma te je šteta što su se dvije utrke preklopile. Na svakome je izbor da si odabere utrku na kojoj misli da će mu biti bolje. Meni je trčanje po Ilici usred noći itekako zabavno. To mi je najbolji dio rute na Zagrebačkom noćnom ceneru.
Upravo je Noćni cener “na tapeti” u nastavku zbog cijena startnine za ovu godinu. Dok je prošle godine startnina bila 150,00 kuna, ove je poskupila za punih 30 kuna te iznosi 180,00. Mislim da je bio samo pitanje vremena kada će ova utrka poskupiti jer vjerujem da je to jedini način da na utrci sudjeluje više natjecatelja te da se utrka i održi.
Poskupljenje je imalo i negativan odjek pa se zbog toga ove godine neki nisu namjerno prijavili. No to naravno nije spriječilo da se Cener opet rasproda u rekordnom roku. Mislim da se na poskupljenje moramo naviknuti jer u sljedećih godinu dana većina utrka će imati veće startnine. Smatram da je ovo s jedne strane opravdano jer trkači žele dobiti sve više toga u startnom paketu pa treba to više i platiti, a s druge strane cijenama se (polako i sigurno) približavamo Sloveniji i ostatku Europe gdje je sasvim normalno da za sudjelovanje na utrci treba izdvojiti 50 Eura.
Kako to uvijek na kraju biva, svatko ima svoje razloge te je na svakome da odluči da li mu je skupo sudjelovati na nekoj utrci ili ne. Ono što sam ja naučio u zadnjih godinu dana je to da treba filtrirati sudjelovanje na utrkama. Treba ići samo na one utrke na kojima stvarno želimo trčati te onda nećemo imati razloga da kažemo da je malo skuplja startnina problem.
