Novljanske škrape i posljednji put 328
Pet godina je malo vremensko razdoblje, ali za nešto poput utrke je dugo razdoblje. Predlažem da se i smisli neko posebno brojanje godina kao što imam za pse ili mačke jer ovako nije realno.
Jedna mala utrka u Novskoj pod imenom NovskaRUN je ove godine prerasla u nešto puno više. Ne pišem ovo bez veze i s razlogom jer sam dijelom sudjelovao u organizaciji. Svi koji su bili na utrci mogu to potvrditi! Da bi se došlo do pete godine organizacije, treba puno toga nanovo osmisliti, vidjeti gdje su bile mane, pa ih pokušati popraviti itd. Vjerujem da svi znaju o čemu pričam.
Kada se sjetim da se utrka prošle godine skoro otkazala, ove godine je sve to bila sasvim druga priča.
Počnimo prije svega s brojem sudionika. Ove godine je ta broja bez problema prešla brojku od 350 prijavljenih od kojih je na svim utrkama sudjelovalo oko 320 ljudi. Za jedno manje mjesto poput Novske, stvarno impozantna brojka. Da samo znate kakva se gužva i pozitivna energija stvore kada se svi ti ljudi nađu na jednom mjestu. Druga novost je bila i treća utrka dužine od tri kilometara za najmlađe ili one koji tek počinju s trčanjem.
Najveći broj natjecatelja je bio na dužini od devet kilometara. To mi je drago jer znam da će velikoj većini trkača to biti prvi susret s trailom te da će netko od Novska pa nadalje nastaviti s trail utrkama. I samom mi je bilo tako. Taman dužina na kojoj ti se izmjenjuje cesta i šumski put pa ako primarno trčiš na cesti osjetiš kako je to imati trail pod nogama.
S novostima s NovskaRUN-a nisam još stao. Najduža ruta Spartana od 16 kilometara je doživjela izmjenu. Staza je sada od lovačke kućice vodila kroz Južni put 328. Oni koji su trčali do sada znaju da je dosadašnja ruta prolazila oko jezera. Ovim potezom je Spartana dobila na težini i nadmorskoj visi pa se može bez problema reći da se približila svome imenu što se tiče zahtjevnosti.
Ovakva ruta Spartane sada može bez problema poslužiti kao dobar trening za neke zahtjevnije utrke.
Ima i jedna zanimljivost glede ove rute. Tamo u lipnju 2017 godine smo Josip i ja otrčali ovu rutu i pričali kako bi bilo super da i utrka tu prolazi. I tako dvije godine kasnije, utrka prolazi tom rutom. No kako to biva, dan poslije utrke je objavljena jedna tužna vijest da se navedeni južni put 328 ukida te postoje šumski put za strojeve koji će sjeći drveće. Ne znam što bih rekao o ovome, osim da ćemo se za koju godinu pitati zašto nam je to trebalo. Koliko sam informiran (a i vidim) sve naše šume se sijeku tolikom brzinom da ćemo se za koju godinu šuma sjećati samo iz priča. Svi koji su ove godine trčali Spartanu ovom novom rutom su je ujedno trčali i zadnji puta. Žalosno.
Da tekst ne završimo sa suzom u oku, spomenuti ćemo atmosferu poslije utrke. Zapravo ne znam kako je bi je opisao osim tako da se ljudi nisu dali doma. Svi su još satima sjedili, pričali, smijali se, plesali, zapravo jednostavno uživali u trenutku.
To je način na koji utrke moraju završiti — da su svi sretni i ispunjeni pozitivnom energijom!
