I Sisak je napokon dobio svoj polumaraton!
Kada na domaćem terenu po prvi puta trčiš utrku polumaratona, jednostavno moraš imati velika očekivanje i nadu da će sve proći kako treba.
Iskreno sam se bojao da će biti puno dječjih bolesti, pošto je ovo bila prva velika utrka u gradu, ali na sreću sve je prošlo i bolje nego što se moglo očekivati. Da odmah na početku riješimo i nešto na početku. Par ljudi me pitalo da li sam imao kakve veze s organizacijom ove utrke? Odgovor je NE! Na utrku sam došao samo kao sudionik, bez da sam morao misliti o brdo detalja. Jedno veliko olakšanje. Prvotni plan mi je bio da ne trčim jer sam nešto drugo planirao za ovaj vikend. No, kako je kolegica osvojila startninu, a nije joj trebala — ponudila mi je da idem. Hvala Sonja!
Ne znam kako bi opisao vrijeme zadnjih par tjedana. Par dana kiše pa sunce pa sve nešto usrano. Uglavnom, cijeli vikend je napokon bio sunčan. Nedjelja je čak bila i topla, gotovo si se mogao prevariti da je već počelo ljeto jer sunce je od početka utrke pržilo. Sličan osjećaj kao prije par godina u Osijeku. No, bolje da je bilo i tako nego da se trčalo po kiši. Nije kiša loša, ali često pokvari dobru atmosferu koje nije nedostajalo.
Koliko kod se Sisak hvalio sa sportovima, sportske manifestacije uvijek nekako prođu nezapaženo. Zato je bilo pravo osvježenje vidjeti centar grada pun trkača koji se prešetavaju i lagano pripremaju za start utrka. Da je barem tako češće! Na izbor su bile dvije utrke — na 21 i 5 kilometara. Trčale su se odvojeno, s razmakom od pola sata, tako da nitko nikome nije smetao. Čak je i ruta bila drugačija pa se nisi imao prilike vidjeti s trkačima sa petice.
A što reći o ruti? Kao Siščanin koji je pretrčao grad uzduž i poprijeko, mogu reći da sam generalno zadovoljan rutom. Prolazi centrom grada i kraj nekih od znamenitosti grada kao što je Stari grad, Stari most, Segestica, Lađarska ulica… Za moj ukus je možda bilo previše skretanja pa ako si prije same utrke na karti proučavao rutu, imao si osjećaj da ćeš se izgubiti. Srećom to se nije moglo dogoditi jer sve je bilo jasno označeno, a nasmijani volonteri su znali pravilno usmjeriti. Iako je promet bio blokiran, znalo se dogoditi da se poneki auto provukao i prošao dijelom rute kojom se trčalo. Prepisati ću to slučajnosti.
Nevezano sada za Sisak, ali meni je uvijek fascinantno kako se u velikim svjetskim metropolama za vrijeme utrke promet može kompletno zatvoriti na par sati, a kod nas na Balkanu je to uvijek veliki i gotovo nerješivi problem. Mislim da se svi zajedno moramo zamisliti koji je razlog tome te ga pokušati riješiti na obostrano zadovoljstvo.
Jedan zgodan detalj je bio i taj što su na Novom mostu vatrogasci postavili šmrk kroz koji su svi mogli pretrčati i barem se malo osvježiti. A osvježenja je bome trebalo jer nakon sat vremena trčanja si imao osjećaj kako da je sredina ljeta. Stanica za vodu je bilo dovoljno, no kasnije mi je bilo žao što nisam ponio ruksak s mijehom jer (naravno) sam imao potrebe za vodom onda kada nisam bio blizu stanice. Žao mi je i to što ruta nije prolazila kroz Caprag jer mislim da bi bilo atraktivno da se trčalo kroz pogon Željezare. Kao da prolaziš kroz neki apokalipsni filmski set. Možda na nekom budućem polumaratonu.
Činjenica koji mi je cijelo vrijeme mamila osmijeh na lice je ta da znaš da u tvome gradu trči puno poznatih ljudi koje si do sada imao prilike samo susretati u drugim gradovima, a sada su odjednom svi tu u tvome gradu. Jedan osjećaj zadovoljstva koji je teško opisati. Zadovoljstvo je bilo i utrčati u cilj nakon nešto manje od dva sata jer umor i sunce je postajalo neizdrživo.
Kraj utrke je označio grah, proglašenje i tombola koja se odužila. U vezi tombole imam i jednu zamjerku. Za sudjelovanje u njoj se davao startni broj koji se kasnije mogao opet uzeti. Puno elegantnije rješenje bi bilo da si uz bon za hranu imao i bon za tombolu za svojim startnim brojem. Još da je bio i bon za pivo, ali smo se snašli i bez njega.
Sve u svemu prvi polumaraton u Sisku je prošao odlično, a po komentarima od ostalih trkača je dobio puno fanova koji planiraju doći i dogodine u još većem broju.
