Cestovno vs. trail trčanja

Rekao bih da je ovo jedna usporedba u koju se možda nisam trebao upustiti, ali kako u zadnjih godinu dana sve više naginjem trail trčanju, htio sam napraviti neku generaliziranu usporedbu koja bi nekima mogla pomoći da probaju trail trčanje.

I sam bio dosta rezerviran i tvrdoglav oko trail trčanja. Nisam mu pridavao previše pozornosti iz ne znam kojih razloga. Rekao bi najviše iz neznanja i možda straha, jer ipak se ovdje radi o drugačijem načinu trčanja i (zapravo) razmišljanja. Usudio bi se reći da za trail trčanja trebaš sazreti kao trkač.

Pa krenimo s par usporedba…

Težina

Rekao bih da je prva usporedba koju će netko spomenuti — težina. Koliko je jedna vrsta trčanja teža ili lakša od druge. Istina je negdje u sredini te je zapravo vrlo relativno. Sve ovisi o tome tko što želi od samog trčanja. Ako briješ na rezultat, onda će ti sve biti teško. Za dobar rezultat se uvijek treba namučiti. Ako normalno pristupamo trčanju i gledamo na njega kao rekreaciju te nešto što nas čini sretnim, i cesta i trail će nam biti podjednako teški ili lagani.

Cesta je lakša iz te perspektive što većinom trčimo ravno bez nekih prevelikih uzbrdica i nizbrdica dok je kod traila normalno da rute idu gore/dolje cijelim putem. To je zahtjevnije, ali na uzbrdicama se obično ne trči nego se ide lagano. Meni su trail rute postala nekako lakše zbog toga što nisu dosadne i nikada ne znaš što te čeka iza sljedećeg brda.

Okoliš i podloga

Urbano ili priroda? Ima li dvojbe? Priroda će uvijek biti zabavnija nego urbani okoliš. Osim što uvijek imaš nešto vidjeti i doživjeti oko sebe, postaneš nekako prisniji s okolišem te ga više počinješ cijeniti. Nekima se možda neće svidjeti to što je trail dosta nepredvidljiv i uvijek pod nogama imaš drugačiju podlogu pa zbog toga treba biti oprezniji nego prilikom trčanja po cesti. Drugačija podloga je zanimljiva i zbog toga što zglobovi manje trpe udarce, pogotovo ako se trči po zemlji. Ako dugo trčite samo po cesti, računajte na to da će vam trebati neko vrijeme da se naučimo na druge podloge, ali kombiniranjem se može samo profitirati.

Da ne ispadne da je priroda samo dobra, urbana džungla također ima svoje drži, pogotovo što trčanje uvijek možemo iskoristiti za otkrivanje novih dijelova grada. Sigurnost je isto jedan od čimbenika koji urbanom okružju ide ne korist. Ako tijekom trčanja zadobijemo neku ozljedu lakše će nam netko pomoći (ili npr. hitna pomoć brže dođe) nego ako se nalazimo na nekom području koje je daleko od civilizacije. Zato je preporučljivo da se na trail uvijek ide u paru ili skupini da bi se izbjegle nesreće.

Oprema

Nekako sve uvijek počinje i završava s opremom. Tako je to. Ne treba previše naglašavati da trail trčanje zahtjeva više opreme nego cestovno. To prije svega podrazumijeva tenisice s dobrim ripnama, vjetro-vodo nepropusnu jaknu, ruksak te štapove. Sa štapovima se još nisam počeo igrati, ali svaki ozbiljniji trail trkač ih ima te uvelike pomažu. Nije teško zaključiti i da je trail trčanje financijski i zahtjevnije. No sva oprema traje i kupuje se postupno pa se ti troškovi onda ne osjete toliko.

Summa summarum bi bio da je uvijek najbolje iskoristiti sve što ti se nudi i trčati (ili barem probati) i cestu i trail. Preko tjedna zbog manjka vremena iskoristimo sve prednosti urbane džungle, a preko vikenda se zaputimo u prirodu. Kombiniranjem za bolje i sretnije trčanje.