Zadarska apsolutna sreća između dvije kiše
Što napisati o utrci Wings for Life World Run da već nije napisano? Teško da se može napisati nešto novo, pogotovo ako na utrci sudjeluješ iz godine u godinu.
Svakako radi se o događaju na kojemu jednostavno moraš sudjelovati bez obzira da li trčiš ili samo želiš podržati humanitarni karakter utrke. Cjelokupni prikupljeni iznos od utrke ide u fond za istraživanje bolesti leđne moždine.
Ono što mene uvijek fascinira kod ove utrke je globalni start iz svih lokacija na svijetu. A zahvaljujući “Wings” aplikaciji i svi oni koji ne mogu trčati u gradovima gdje je organizirana utrka mogu se organizirati lokalno te tako sudjelovati na utrci. Tko kaže da aplikacije ne može povezati sve trkače na svijetu.
U Hrvatskoj se sada već tradicionalno trči u Zadru. Oni koji su bili na utrci znaju od prije sva pravila, lokaciju i rutu. Kreneš iz Starog dijela pa trčiš prema Biogradu i dalje sve dok te ne sustigne chaser car koji kreće onoga trenutka kada starta zadnji natjecatelj. Broj natjecatelja na sreću raste iz godinu u godinu, tako da na kraju to postane jedan veliki party. Start izgleda kao da si na nekom rave partiju iz devedesetih! Dobra muzika te nabrije i pripremi za start.
Kao i svake godine bilo je potrebno ući u svoju startnu zonu pola sata prije utrke. Iako mi se taj dio ne sviđa i ne volim oko sebe imati gomilu ljudi, vrijeme mi je jako brzo prošlo tako da mi se činilo da je sve trajalo nekih 15 minuta i mane. Ono što mi nikako nije sjelo je to što je u vrijeme našeg čekanja do starta muzika u jednom trenutku stala i izvodila se himna. Volim našu himnu, ali mislim da općenito utrke nisu mjesto za nju, pogotovo nakon što je pjesmu prije svirao Prodigy. Ajde reći ćemo da je to bio loš tajming.
Ove godine se sreća najviše igrala s vremenom. U subotu je kiša padala cijeli dan, a naravno najviše onda kada si podignuo startne brojeve i vraćao se do parkirališta gdje ti je bio prijevoz. Barem si mogao preskočiti tuširanje. Nedjelje je nekim čudom osvanula bez kiše i s naznakom sunca. Samo je trebalo ne padati od 12:00 do 16:00 sati, tj. u vremenu kada se održavala utrka. Sreća je na kraju ipak poslužila te nije bilo kiše. Može se reći da je bilo idealno za trčanje. Kada se samo sjetim kako je prošle godine bio vruće i kako smo svi umirali već na prvom kilometru.
Vrijeme je utjecalo i na opće rezultate. Svi su otrčali neusporedivo više kilometara nego prošle godine. No, mislim da je tome općenito pridonijela kultura i popularizacija trčanja. Vidi se da veliki broj ljudi redovito trči te da se bez problema prolaze dužine polumaratona. Dok je prijašnjih godina poslije petnaestak kilometara bilo vrlo malo ekipe, sada je bilo gužvovito. Neka samo u buduće bude još više gužve i ljudi. U Sukošanu (13,5 km) je standardno i ove godine bio organiziran roštilj za sve sudionike koji dotrče do tamo, ali nekako nisam imao volju da stanem nego sam nastavio trčati dalje. Ne sumnjam da roštilj nije bio loš te da su svi koji su stali tamo uživali u njemu. Auto me na kraju uhvatio malo prije devetnaestog kilometra, tako da mogu biti jako zadovoljan. Jedan odličan nedjeljni trening.
Emocije su ipak ono što utrku Wings for Life World Run čini posebnom. Kada znaš da trčiš za viši cilj, kada oko sebe imaš pozitivnu energiju, kada smo svi jednaki… jednostavno imaš želju da se i sljedeće godine nađeš u Zadru. A datum je već poznat — 3. svibnja 2020!
Tekst ću završiti s jednim razmišljanjem s kojim se neki možda neće složiti, ali ne bi bio ja da prešutim. Znam da je utrka humanitarnog karaktera te da je stvarno bitno da što više novaca ide u samu zakladu, ali mislim da bi organizator trebao dobro razmisliti da malo “podeblja” startni paket. Od prošle godine nema više majica, a ove godine je sve izgledalo nekako siromašno. Ne trči se za startni paket i majice, ali Wings majica uvijek ima posebno mjesto i svi je rado nose. Meni osobno bi puno draže bilo da kada već nema majica, svaki sudionik dobije medalju poput onih koje su se dijelile u Beču.
