Zašto su utrke važan dio trkačkog folklora?

Jučer je tako nas par sjedilo za stolom i pričalo o raznim temama. Naravno da je jedna od tema bila i trčanje, jer uvijek jedna od tema mora da bude trčanje. Kako je među nama bilo i onih koji ne trče (možete zamisliti da i takvi postoje), pitanje koje se nekako samo nametnulo je:

“Zašto idete na utrke?”

Pa da, zašto idemo na utrke i zašto uopće plaćamo sudjelovanje na događaju na kojemu trčimo, umaramo se te često nam poslije svega ne bude dobro. Čisti mazohizam, zar ne? Za trkače svejedno često kažu da nismo normalni, pa onda je i ovo samo jedan od dokaza koji nama ide “na štetu”.

Možemo se mi šaliti na temu ovoga, ali popularnost trčanja još nije u opadanju, a utrke još uvijek niču kao gljive poslije kiše. Neću brojati koliko je utrka u jednoj godini, ali računajte da skoro svaki vikend od veljače do studenog se može ići na neku utrku u regiji. Tko hoće nek izvoli, a što je sigurno da ću i ja ići na par utrka ove godine.

Glavni motivator koji mene “tjera” da idem na utrke je:

• dokazivanje samome sebi i
• društvo!

Svaka utrka na koju se prijavim je s jedne strane dokazivanje samom sebi da mogu otrčati brže ili dalje neku dužinu. Prije mi je bilo bitno samo što brže završiti utrku na deset kilometara ili polumaraton, dok mi je sada vrijeme postalo manje bitno, ali su mi izazov postale dužine. Svejedno bila nama bitnija brzina ili dužina, da bi što bolje odraditi utrku, moramo se pripremiti. Pripreme će nas tako natjerati da steknemo neke nove navike te na kraju da sebi dokažemo da možemo ostvariti cilj koji smo zacrtali.

Odlazak na utrke te općenito utrke su zabavnije ako imaš oko sebe dobro društvo. Sve se tada pretvara u jednu dobru avanturu koja se kasnije uvijek prepričava uz smijeh i pokoju čašu piva. Ako slučajno nemaš ekipu s kojom možeš podijeliti svoje trkačke dogodovštine, ne treba brinuti jer neka nevidljiva sila uvijek poveže trkače, osim ako ste baš neki zadrti vuk samotnjak.

Povezivanje trkača nekako se uvijek dogodi spontano. Susrećeš se često s nekime tko trčki iste rute kao i ti, polako se počnete pozdravljati, pričati, zajedno trčati te na kraju stekneš dobrog prijatelja i društva za odlazak na utrke. Tako je barem uvijek bio slučaj kod mene. Ako si otvoren za susrete, bez problema pozoveš sebi slične. Sve se to može malo ubrzati učlanjenjem u neki trkački kolektiv ili klub.

Stoga ako niste već do sada prijavili neku utrku — nemojte čekati, nego se upustite u jednu novu avanturu!