Kako su blogeri doživjeli Sarajevo i okolicu?
Jedan od razloga zašto sam dospio ove godine na Jahorina Ultra Trail utrku je i to što je Sanja Kavaz kao glavna direktorica utrke pokrenula inicijativu “Otvoren poziv blogerima” te sam proglašen kao jedan od pobjednika toga natječaja. No ono što zapravo dobiješ s ovakvim i sličnim inicijativama je iskustvo koje te obogati i koje pamtiš cijeli život.
Pa krenimo od nekog početka…
Moram odmah na početku priznati da sam u zadnje vrijeme dosta na “VI” s putovanjima. Volim putovanje, ali mi je postalo naporno putovati satima do nekog odredišta. Očito da se to desi kada postaneš malo stariji, tj. ostariš. Zato sam za ovo putovanje do Sarajeva kao prijevozno sredstvo ono najbrže i najbezbolnije — avion. Da sada ne ulazim u dubine, ali karte se mogu vrlo povoljno dobiti ako sve rezervirate na vrijeme te marljivo skupljate nagradne milje. Let od 50 minuta prođe u trenu!
Morate biti svjesni da jednom kada doletite na aerodrom, od tada ste ovisni o nekome da vas doveze na željeno odredište ili se morate osloniti na javni prijevoz/taksi. Spomenute taksi službe nisu baš najjeftinije kada vas trebaju odvesti od aerodroma do centra grada, ali tako je u svim gradovima pa se s time morate jednostavno pomiriti.
Također, jedan od dobrih savjeta vam je da ako u Bosni i Hercegovini provodite više dana, svakako nabavite bosansku prepaid karticu. Roaming u BiH je jednostavno neisplativ. Kupovinom kartice ćete si sačuvati dosta novaca i živaca. Čim imate pristup Internetu, Google vam sve kaže i od velike je pomoći.
Dok sam čekao svoj prijevoz do Jahorine, imao sam dosta vremena da na popijem kavu, nešto jedem te barem nakratko vidim drage ljude koje inače imam prilike vidjeti samo na utrkama. Kako je ovo bio moj prvi posjet Sarajevu, bilo je vrlo zanimljivo vidjeti i doživjeti grad o kojemu sam mnogo toga čuo od drugih ljudi koji su ga posjetili.
Prve dojmove o Sarajevu sam počeo graditi kada je za sve izabrane blogere i novinare, bio organiziran posjet u kojemu smo pobliže mogli upoznati samu Jahorinu, Ravnu planinu te naravno i sami grad. Uvijek je riječima teško opisati to što vidiš i doživiš, ali gdje god pogledaš možeš vidjeti prekrasnu prirodu, a samo Sarajevo je jedan uski spoj različitih kultura koje se nadovezuju jedna na drugu.
Prva postaja našeg posjeta je bila Jahorina te vožnja otvorenom žičarom. Nije tajna da imam problema s visinom te mi se na prvu nije baš svidjelo voziti u nečemu otvorenim. No progutaš knedlu i opustiš se. Kažu da treba raditi na svojim strahovima. Iako su rekli da je Jahorina puno uzbudljivija kada je prekrivena snijegom, kako nisam ljubitelj zime, ne žalim nimalo za bijelom bojom. Nekako mi je zelena oduvijek draža. Sama Jahorina i ostale planine koje okružuju Sarajevo posjeduju valjda sve nijanse zelene boje koje postoje.
Poslije vožnje Jahorinskom žičarom, vozili smo se do Ravne planine gdje smo mogli iskušati zipline vožnju. Dok su jedni jedva čekali svoj red na vožnju, ja sam čvrsto stajao na zemlje i nekako mi je bilo zanimljivije sve to promatrati sa sigurne udaljenosti. Možda se jednom odlučim da se spustim, ali danas nije bio taj dan. No, vožnju novouređenom žičarom po Ravnoj gori nisam propustio.
Vrijeme nam baš nije bilo naklonjeno. Kiša nas je cijelo vrijeme sustizala, ali smo joj uspijevali pobjeći. Kada smo stigli u Sarajevo, prvo smo išli pokupiti startne brojeve za utrku te uhvatili malo vremena da popijemo kavu i probamo nešto slatko iz EspessoLab-a. Zanimljivo hipstersko mjesto gdje svi mogu naći neku kavu za sebe.
Poslije kave, put nas je vodio na mjesto koje svatko treba posjetiti — Trebevićku žičaru. Rekao bi da je ovo definitivno nešto što se ne smije propustiti kada si u Sarajevu. Dok se voziš, prema gore, pruža se pogled na cijelo Sarajevo i definitivno je mjesto od kuda se mogu napraviti fantastične fotke grada.
Zadnje odredište koje smo posjetili je bio Sunnyland gdje smo se vozili alpine coasterom i jeli finu hranu. Ovoga puta sam imao “muda” pa sam se odvažio na ne jednu, nego dvije vožnje. Priznajem da je strah od brzine bio nepotreban. Vožnja je stvarno jako zabavna. Također moram pohvaliti i jako dobru hranu gdje stvarno svatko može izabrati nešto za svoj ukus. Recimo, sam probao odlično jelo iz arapske kuhinje.
Iako je sve što smo vidjeli samo jedan mali dio Sarajeva i okolice, mogu reći da je sve to na mene ostavilo vrlo pozitivne dojmove te želju da se ponovno nađem “izgubljen u Sarajevu”.
