Kako sam se susreo s trail trčanjem?
Uvodna lekcija. Kada te manjak motivacije odvede na pravi put.
Trail trčanje je nešto novo za mene i od kada sam se počeo ozbiljnije pripremati za utrku na Jahorini zaljubio sam se u ovaj način trčanja koji se u nekim stvarima uvelike razlikuje od cestovnog trčanja. Naravno najviše je razlike u terenu. Ne zove se bez razloga trail trčanje!
Ljeto i topliji dio godine je za mene uvijek nekako predstavlja određeni izazov. Prije svega zbog većih temperatura treba pronaći dodatan motiv za trčanje i ona kada odeš na trčanje nije ti nimalo lagano jer nekako je sve protiv tebe — temperatura, vlaga…
U ovakvoj situaciji svatko za sebe pronalazi način kako da se motivira i ne odustane od trčanje. Nekima je dovoljno da samo promijene rutu kojom trče ili si drugačije postave treninge. No, ako ti tako nešto više nije dovoljan motiv, onda je možda vrijeme da skroz promijeniš i način trčanja te grad zamijeniš šumom i prirodom.
S trail načinom trčanja sam već imao dodira kada sam trčao na NovskaRUN utrci prošle i pretprošle godine. Tada sam samo nakratko stekao dojam kako je to trčati kroz šumi. Dojam mi se svidio, ali sam ga zaboravio kako stalno radim rute kroz grad.
Jedna od mojih stalnih ruta dijelom prolazi kroz šumicu (možda nekih 600–700 metara), ali malo pomalo, taj dio mi se počeo sve više sviđati. U tome dijelu rute sam uvijek imao najbolje ideje te sam se često od tamo i uživao javljao na Facebook jer sam jednostavno morao podijeliti neke misli. Ispalo je da je taj mali dio šumice bio sasvim dovoljan da zavolim trail podlogu, a pripreme za Jahorinu su mi pokazale da je to smjer u kojemu bi volio da se nastavi moj put u trčanju.
A zašto je to tako? Pravi odgovor bi bio da tražim neke nove avanture i izazove.
Ne kažem da cesta i dalje nije izazov, ali kako mi je vrijeme relativno, a s dužinom polumaratona sam zadovoljan, smatram da si ipak trebam postaviti neke nove ciljeve. Jedan od ciljeva je svakako da otrčim i maraton, ali prije toga zašto ne probati trail.
Iako imam tek malo trail iskustva, mogu reći da je ovo totalno drugačiji način od trčanja po cesti. Prije svega, trči se po terenu koji je nepredvidljiv pa se prilikom trčanja treba paziti. Ono što me ipak najviše iznenadilo je to kako u glavi imam sasvim drugačiji osjećaj i tok misli nego kada trčim kroz grad. Ne znam koji je točno razlog tome, ali mislim da je to zbog prirode koja te okružuje.
Također imam osjećaj da mi vrijeme brže prolazi dok trčim na trail podlogama, nego recimo dok trčim na cesti. Čak se i bol u mišićima drugačije manifestira. Kako na cesti radimo uvijek iste udarce, ako nas nešto boli, vjerojatno će boljeti cijelo vrijeme trčanja. Kod traila toga nema jer kako se staza konstantno mijenja, tako prilagođavamo i svoje korake.
