Niti vrućina nije mogla otopiti Zadarska krila
Peta godinu da se u Zadru trčala Wings for Life World Run utrka.
Petu godinu za redom, a druga meni kako sam sudjelovao na Wings For Life World Run (WFL) utrci. Mislim da ne moram trošiti previše riječi da bi opisao ovu humanitarnu utrku i kako se novac prikupljen od startnina donira u istraživanje bolesti leđne moždine. Svi su pozvani da sudjeluju i priključe se ovoj akciji.
A to je zapravo i najbitnije u cijelom “Wings” projektu. Da se ljudi druže, sudjeluju u nečemu i naravno podržavaju jedni druge. Ta posebna energija se vrlo teško može opisati — mora se doživjeti, a jedan od načina je da dođeš u Zadar ili neku drugi grad u svijetu gdje se trči utrka. Sve utrke u svim gradovima startaju u isto vrijeme. Zadarska je startala u 13:00 sati.
Oni koji fizički ne mogu biti u gradu u kojemu se organizira utrka, uvijek mogu skinuti mobilnu aplikaciju i tako trčati.
Znam da se vrijeme početka utrke nije moglo mijenjati, ali da je barem utrka startala puno ranije. Razlog? Nesnosna tropska vrućina i sunce koje te već nakon par kilometar opali u glavu. S kime god sam pričao poslije utrke je rekao kao mu je bilo prevuče i da jednostavno nije mogao trčati istu dužinu kao i prošle godine. Čast izuzetcima, ali većina nas je ove godine trčala par kilometara manje nego prošle.
Prošle godine sam trčao 15 kilometara, dok sam zbog vrućine otrčao jedva 11. Nakon što sam prešao osmi kilometar jednostavno sam pregorio te mi nije ništa preostalo nego da hodam, lagano trčim i čekam da me uhvati presretački automobil koji ma na kraju i presreo na jedanaestom kilometru.
Uspio sam snimiti kako me auto presreo i taman kada sam se mislio slikati kraj table na kojoj su ispisani kilometri — nestala je! WTF? Da, zbog nekoga razloga čim je auto prošao, micale su se oznake. Ako nisi bio brzo, ona si propustio priliku da se slikaš. Šteta, jer dosta je ljudi zbog toga bilo razočarano. Tako da si se na kraju morao slikati s kamenom.
Još nešto što moram prigovoriti, ali ovoga puta trkačima je način na koji se bacaju čaše kod okrjepnih stanica. Čaša ima posvuda, tako da gaziš po njima te ako ne paziš, možeš se vrlo lako poskliznuti. Zapravo ne znam na koji način bi se ovaj problem mogao riješiti, ali bi svakako trkači trebali više paziti gdje i kako bacaju čaše. Nije ih u redu samo ispustiti iz ruke pa da te baš briga hoće li tko stati na nju i možda se poskliznuti. Napominjem da ovo nije bio problem samo na Wingsima nego se uvijek ponavlja na utrkama na kojima je veliki broj natjecatelja.
Ono na što vrućina ipak nije mogla utjecati je posebna atmosfera koja se osjećala tijekom cijele utrke. Od starta pa sve do cilja, na licima ljudi se vidio osmijeh i pozitivna vibracija. Da je tako svaki dan, svima bi na bilo ljepše. Pozitiva je i vodilja cijelog ovog projekta i nada da će se u budućnosti pronaći lijek da i oni koji sada ne mogu trčati — MOGU!
Ono što ne smijem zabaviti spomenuti su “moji” Đakovčani te svi stari i novi prijatelji s kojima sam se uspio barem nakratko vidjeti tijekom ili poslije utrke. Svi ste zakon!
Na kraju, to je i najveća vrijednost koju ti trčanje može donesti — prijateljstvo.
Za kraj bi spomenuo i dva “power tip-a” za Zadar:
- za taksi vožnju do centra grada se obavezno cjenkajte
- roštilj i pivo po popularnoj cijeni se uvijek nalazi na ruti negdje oko 14tog ili 15tog kilometra
