Početna frustracija koja se pretvorila u divan dan
Trebaš se prvo naživcirati da bi kasnije uživao u trčanju po Osječkim ulicama
Prošle godine sam zbog određenih razloga sudjelovao na velikom broju utrka. Iako to možda zvuči kao super, meni se je na kraju pokazalo zamornim te neke utrke na koje sam volio otići su izgubile svoju draž. Zato sam ove godine odlučio da idem samo na par utrka. Zbog toga sam se jako veselio Osječkom polumaratonu. To mi je jedna od dražih utrku i naravno prilika da se vidim sa svojim Đakovčanima.
Dosadašnja iskustva s ovom utrkom su uvijek bila pozitivna, a ove godine se najavljivala i nova ruta koja će prolazila kroz sam grad i kraj znamenitosti grada Osijeka. Razlog više za veselje. Prijava za utrku je bila bezbolna. Unos podataka, odabir veličine majice, itd. Namjerno sam spomenuo majicu jer prošle godine su sve majice bile minijaturne veličine, pa sam se nadao da ove godine neće biti napravljena slična greška. No, o tome malo kasnije.
Start utrke je bio predviđen za pola 11. Taman OK vrijeme — niti prerano, niti prekasno. Kako je prijašnjih godina znalo za vrijeme utrke ubijati sunce, ove godine je puhao vjetar tako da tijekom utrke nije bilo previše vruće. Ja bih rekao taman. Recimo za vodom nisam imao potrebe do negdje 14tog kilometra kada sam je prvi puta uzeo. Možda je niti ne bi uzeo da nisam usisao gel.
No, nažalost niti start nije bio na vrijeme. Kasnio je oko 25 minuta! Meni osobno nije smetalo, ali bilo je trkača kojima je. Dobro su se zagrijali pa su onda ohladili na startu. Razlog kašnjenja je bio taj što su štandovi gdje se prijavljuje i kupe startni paketi zbog kiše premješteni u Esseker centar. Naravno da nije razlog premještanje, nego to što je bio samo jedan štand gdje su se startni paketi mogli podignuti, a četiri štanda za prijavu. Srećom mi smo došli ranije kada gužva nije bila prevelika pa samo čekali nešto kraće. Samo ću spomenuti da veličinu majice koju sam odabrao prilikom prijave nisam dobio. Rečeno je da nije bio dovoljan broj veličina, ženskih pogotovo.
Nadam se da ću ovo više neću morati spominjati:
Ako organizator nešto ne može osigurati, onda to ne treba niti najavljivati. Dođe li do propusta, onda treba napisati službenu ispriku. To barem nije teško. Ovakvi glupi propusti će natjerati ljude da dogodine vrlo dobro razmisle hoće li se prijaviti za utrku ili ne!
Ovo ne vrijedi samo za ovu utrku nego za sve utrke općenito. No počnimo s lijepim stvarima…
Nova ruta utrke je veliko osvježenje i stvarno je divna, pogotovo oni dijelovi koji se trče uz Dravu. Nije mi niti na jednom dijelu rute bilo dosadno. Uvijek je bilo nešto ili nekoga za vidjeti. Posebno moram pohvaliti sve koji su svirali dok smo mi trčali. Takvo nešto još nisam imao prilike doživjeti. Promet je cijelo vrijeme bio blokiran, a prolaznici su bili vrlo ugodni i nisu smetali. Nije mi se dogodilo da netko baš mora prolaziti ispred mene dok trčim, kao što je bio slučaj na Zagrebačkom polumaratonu.
Ove godine je dio rute prolazio i kroz Tvrđu, mjesto koje mi je drago zbog nekih davnih izlazaka. Tijekom trku tamo je bilo dosta živo. Mislim da se odvijao neki sajam. I taj dio rute mi je bio zabavan, ali (samo je mali) kocke po kojima se trčalo su dosta nespretne. Osjećao sam se kao da sam koza koja trči po oštrom kamenju. Nije mi smetalo da usporim na tom dijelu, ali onima koji su ganjali neki rezultat je. Drago mi je da ruta više ne prolazi kroz Tvrđavicu, jer taj dio staze mi je uvijek bio najdosadniji i najnaporniji. Pohvale idu i za medalju koja je stvarno jedna od najljepših koje imam u kolekciji.
Iako možda ne zvuči tako, pogotovo ne početak ovog teksta, drago mi je da sam sudjelovao na utrci u Osijeku te sam se na kraju dobro proveo. Žao bi mi bilo da nisam trčao. Što se tiče kritike za propuste — samatram da je opravdana, pogotovo ako utrku organiziraš već duži niz godina. Ali zato, tradicionalni burger poslije trke nije imao mana.
