Kako odabrati svoju prvu utrku?
Svatko tko i malo duže trči, nađe se pred odlukom da ide na svoju prvu utrku ili ne? To je nekakav logičan slijed događaja. 90% ljudi koji su krenuli trčati na kraju krene ići i na utrke. 10% otpada na one koji ne žele priznati da su bili na utrci ili jednostavno kategorički odbijaju sve vezano za utrku.
Ja i dalje ponavljam: NA UTRKE TREBA IĆI!
Ako spadate u ovih 90%, onda će vam ostatak teksta pomoću u tome da se odlučite za svoju prvu utrku. Glavni razlog zašto spominjem i često forsiram odlazak na utrke je jedinstvena atmosfera koja se ne može opisati, a niti doživjeti osim ako nisi bio na utrci. Start tisuću ili više ljudi je stvarno impresivan. Recimo slabo se sjećam starta Zagrebačkog polumaratona, ali jako se dobro sjećam starta Wings for Life utrke u Zadru. Neka sjećanja ostanu memorirana u glavi dok si živ.
Ja bih rekao da je lakša odluka odlučiti se otići na svoju prvu utrku, a da je daleko teža odluka izabrati koja će to utrka biti. Razlog je taj što se tijekom godine održava vrlo veliki broj različitih utrka. Osim što se utrke razlikuju po dužini, tipu, razlikuju se i po kvaliteti organizacije. One najzvučnije obično imaju i najbolju organizaciju, ali to nije pravilo. Često se dogodi da i manje utrke imaju itekako puno toga za ponuditi.
Jedan savjet koji nije loše ne poslušati je taj da svoju prvu utrku trčimo u proljeće ili jesen! Zašto? Pa prvenstveno radi temperature. To ne znači da i ljeto nije dobro godišnje doba, ali proljeće i jesen su idealna godišnja doba za trčanje, pogotovo ako je temperatura do 15 stupnjeva. Naravno da se može dogoditi da i tada temperature budu lude, ali u pravilu su uvijek OK za trčanje. Spomenuta godišnja doba također ima imaju najveći broj utrka pa se skoro svaki vikend može birati između više utrka na kojima se može sudjelovati.
Ovisi o tome kako smo dobro pripremljeni odabrat ćemo si dužinu koju planiramo otrčati. Za neki početak 5 ili 10k je idealno. Ako već možemo birati prije bi preporučio 10k jer ćemo više osjetiti samu draž utrke, pogotovo pri kraju kada misliš da više ne možemo pa odjednom iz malog prsta izvučeš zadnje atome snage. Na utrkama se vrlo često dogodi da imamo ekstra motivaciju i na određeni način idemo izvan svoje zone komfora. To možemo zahvaliti konkurenciji, tj. ostalim trkačima i baš tom jednom trkaču kojem nećemo dopustiti da bude brži od nas. Na kraju utrke mu recite hvala!
Možda zadnja odluka o kojoj ćemo razmišljati je da li da utrka bude cestovnog tipa ili trail koji se obično održava u atraktivnim prirodnim lokacijama. I jedne i druge utrke imaju svoje draži i mane. Cestovne utrke su često ravne bez nekih prevelikih uzbrdica (kao recimo Splitski polumaraton čija ruta prolazi kroz Marjan), dok su trail utrke u pravilu pune uzbrdica i nizbrdica. No i to naravno ne mora biti pravilo, jer i na trail utrkama postoje “staze za početnike”. Trčanje u prirodi je također jedno posebno iskustvo koje svatko treba doživjeti barem jednom.
Odlaziti sam na utrke je dosadno, osim ako nisi samotnjak, pa nije loše uključiti se u lokalni klub ili lokalnu Facebook grupu gdje možemo upoznati druge trkače ili možda dogovoriti društvo za odlazak na utrke. Osim što ćemo imati društvo i s kojim možemo podijeliti ljubav prema istoj aktivnosti, ne treba zanemariti niti financijski aspekt. U paru je uvijek sve lake!
Za kraj treba znati da je vrijeme utrke kao i općenito vrijeme — RELATIVNO!
Rezultat u utrci, pogotovo prvoj je najmanje bitan. Da se dogodi da i zbog nekog razloga odustanemo od utrke, nije to nikakva sramota. Ima puno drugih utrka i puno šansi da puno toga dokažemo sebi. Najbitnije je da ništa ne dokazujemo drugima nego prije svega sebi!