Adventsko trčanje po centru Zagreba
Subota je bila rezervirana za znojenje po Zagrepčanki, a nedjelja za smrzavanje po centru Zagreb. Što je sljedeće? Zapravo, ništa. Zasluženi odmor od utrka kojih je u 2017. stvarno puno bilo. Sada, drugu godinu za redom, Advent Run mi označava kraj ciklusa utrka. Mogu samo reći da je ove godine završetak bio puno bolji nego lani kada smo trčali po Bundeku i Savskom nasipu. Da inače Zagreb je valjda jedini grad za koji znam da se srami svoje rijeke. Skoro nigdje ne možeš čuti da Sava prolazi Zagrebom.
Lijepo je kada iz godine u godinu organizacija utrke napreduje, a Advent Run je takva utrka. Ove godine je sve bilo nekako veće i bolje nego prošle godine. Centralno događanje je bilo u hotelu Westin gdje su se podizali startni paketi, presvlačili natjecatelji, družili… Uglavnom, u hotelu je od ranog jutra bilo veselo. Svakako je preporuka da na utrkama gdje ima veliki broj natjecatelja svoj startni paket pokupite dan ranije da se izbjegne kaos. Srećom da je u subotu bila utrka stepenica pa sam usput podignuo svoj broj te nisam morao krenuti vrlo rano na utrku.
Plan je bio da krenem na vrijeme, ali nisam uzeo u obzir da je temperatura bila ispod nule te da je auto bio u cijelosti zaleđen. Vrata su se jedva otvorila, te sam 15 minuta (najmanje) potrošio da odledim stakla te toliko-koliko vidim da mogu voziti. Da, pametno je zimi imati sprej za odleđivanje stakla! Putem do utrke sam si vrtio film, da li sam se dovoljno dobro obukao i ponio sve od opreme što sam planirao. Iako je bila nedjelja, bilo je teško naći parking koji je blizu Westina i starta utrke. Dio ulica je već bio blokiran tako da sam se morao parkirati na mjesto koje baš nije i za parking, ali srećom ovoga puta sam se izvukao bez kazne.
No dosta pričanja o mome autu, pričajmo o utrci i to počevši s odličnom atmosferom, crvenem bojom i puno kapica Djeda Mraza. Sve je vrvjelo od pozitivne atmosfere zbog koje volim ići na utrke. Hladnoća nije nikome smetala. Jedna posebnost na ovoj utrci je bila i ta što su postojale zone, tako da su brži trkači mogli stati naprijed bez da im netko smeta. Složio bih se da je ovo sada uz Zagrebački noćni cener, utrka s najljepšom rutom jer prolazi kroz strogi centar grada — Zeleni val, Zrinjevac, Ilica… Trčao se jedan ili dva kruga (5k ili 10k).
Dok smo trčali, promet je bio zaustavljen, a volonteri u žutim jaknicama su usmjeravali trkače u kojem smjeru moraju trčati. No naravno da je putem bilo “gledatelja” koji su negodovali zbog toga što baš sada ne mogu izaći autom. No još bolji su mi oni koji su prelazili cestu s jedne strane na drugu baš te sekunde kada je prolazi veća skupina trkača. Kako bi rekli da je ljudska glupost beskrajna poput svemira.
Za zadnju trku ove seznoe, odradio sam jedan krug po centru. Mogu reći da mi je krug čak i prebrzo prošao te sam se nisam niti pošteno oznojio, a sat je pokazivao peti kilometar. Ulazak u cilj, medalja te mogu reći uspješno odrađena i zadnja utrka. Trebalo se još samo probiti kroz gužvu, pokupiti stvari i presvući. Nažalost ove godine sam propustio bogatu tombolu jer sam izgubio pojam o vremenu dok sam uživao u svojoj prvoj kavi.
