Tko pita, taj ne skita!

Danas je više smiješno govoriti o dostupnosti Interneta i informacija. Skoro svi posjedujemo pametni telefon ili barem neko računalo s kojim se spajaš na mrežu beskonačnih informacija. Par klikova na Google i u času pronađeš sve informacije koje su ti potrebne. Tako je i s trčanjem. Ako si početnik ili već imaš trkačkog staža, uvijek je dobro pročitati neke informacije i saznati nešto novo. No kako i to uvijek biva, neke informacije su netočne i mogu ti napraviti više štete nego koristi.

Što raditi sa svim tim informacija i zapravo od koga saznati pravu i točnu informaciju?

Ako si početnik u trčanju uvijek je dobro pitati nekog iskusnijeg ili ako imaš mogućnosti odeš u školu trčanja. Iskreno nisam neki veliki zagovornik škola trčanja, ali podržavam njihov način radi jer se škole trude da svoje polaznike pripreme za trčanje. Osim stvaranja navike trčanja, krajnji cilj škole trčanja je spremanje za utrku od 5, 10 ili 21k. Ako nemaš naviku da redovito trčiš, škola je onda i najbolji izbor jer će te natjerati da postaneš redovit, a kako si na kraju i platio tu školu, nećeš dopustiti da novci propadnu. No, ono što je najvažnije pod kontrolom si trenera koji će se pobrinuti da izbjegneš ozljede. Još nisam upoznao osobu koja je išla u školu trčanja i ozlijedila se.

Ako si prepušten sam sebi, nije kraj svijeta. Taj trkački put je teži, ali je zato postignuće koje sam postigneš puno slađe. Ovo govorim iz vlastitog iskustva, jer kada sam pretrčiš prvi kilometar, pa 5, 10 i tako do polumaratona — nema kraja sreći. Znaš da je sve to plod vlastitog zalaganja. Što se tiče ovoga puta na kojem si više-manje prepušten sam sebi uvijek je dobro da se poslušaš dobar savjet. Da se ne dogodi da prebrzo dosegneš status supernove te da poslije toga pregoriš i kažeš trčanju zbogom.

Savjet #1 — Uspjeh u trčanju se postiže polagano

Trčanje kao i ostali događaji u životu trebaju imate kvalitetne temelje na koje se onda nadograđuje sve ostalo. To bi u trčanju bila dužina i brzina. Bitno je da sam početak bavljenja trčanjem — bude iz ljubavi! Ne kažem da ako i ne volimo trčanje ga nećemo s vremenom zavoljeti, ali lakše je ako već imaš početnu strast. Također ne smijemo si odmah na početku postavljati velike ciljeve. Polako. Ciljevi se dostižu malo po malo. Počnemo s jednim kilometrom pa postupno povećavamo dužine.

Savjet #2 — Ne dopustite da vam uspjeh “lupi u glavu”

Uspjeh u sportu poput trčanja koje nije medijski i financijski toliko eksponirano poput nogometa je malo teže za odrediti. Uvijek možemo imati sreće te osvojiti neki pehar ili medalju na utrci. Takav uspjeh je super stvar, ali tu treba paziti jer možemo si umisliti da je to nešto veliko, a zapravo je samo splet dobrih okolnosti. Ne kažem da uz dobar trening i predanost ne možemo postati jako dobri, ali treba znati da uvijek postoji netko brži (osim ako si Bolt). Na sam uspjeh utječe puno varijabli od kojih zaboli glava pa je najbolje ne opterećivati se njima pa ako se nešto dogodi super, a ako ne opet dobro.

Savjet #3 — Pitaj da ne skitaš

Google daje mogućnost da se pronađu sve informacije, društvene mreže poput Facebooka daju mogućnost da pitaš ono što se zanima. Nije bitno da li se radi o trčanju ili ne — uvijek pitaj! Ne postoje glupa pitanja. Na Facebooku su popularne grupe poput “Maraton akademija” ili “TRČIMO! 3sporta.com” gdje se okupljaju trkači, postavljaju pitanja i vode diskusiju o raznima temama. Isto tako možete pitati iskusnijeg trkača. No ako vam odgovor na vaše pitanje ne odgovara, pitajte na više mjesta. Nekada se do prave informacije dođe tek nakon što se dobije odgovor s više izvora.

Savjet #4 — Dužine se postupno osvajaju

Na početku bavljenja trčanjem dužine poput polumaratona ili maratona čine znanstvenom fantastikom, ali relativno lako su mogu dostići. No tu treba biti pametan. Općenito dužine nisu lagane i trebamo svoje tijelo pripremiti na njih. Iako nije problem pripremiti se za utrku polumaratona za par mjeseci, veći je problem kako će naše tijelo reagirati poslije i kako ćemo se dobro oporaviti. Vrlo lako se može dogoditi da ako nismo dobro pripremljeni zadobijemo ozljedu. Najpametnije je postupno povećavati dužinu i polako se nadograđivati. Maraton neće nikuda pobjeći te ako imamo veliku želju s vremenom ćemo ga otrčati. Zato je najsigurnije prvu godinu otrčati polumaraton, a godinu poslije ako smo spremni i dobro pripremljeni maraton. Dobar trener će reći da je za dobru maraton pripremu potrebno proći dvije zimske baze.