(Polu)maratonska rapsodija po Zagrebu
Koji je glavni motiv zašto samo se prijavio na Zagrebački polumaraton? Medalja!
Da, upravo je medalja na početku bila glavni motivator zašto sam se prijavio. Toliko mi se na prvu svidjela da sam je morao imati u svojoj kolekciji. Na slici je bila prikazana plava verzija koju su osvajali sudionici maratona, a zelena (koja mi je još ljepša) je bila za sudionike polumaratona.
Minus koji moram na početku uputiti odmah ide na cijenu startnine. No to ne ide direktno organizatoru Zagrebačkog maratona nego općenito organizatorima utrka koji u zadnje vrijeme samo povećavaju cijene startnina koje idu u korak sa cijenama nekih europskih utrka maratona. Znam da su vani startnina još skuplje, ali i sam standard je veći. Skuplje startnine nisu uvijek opravdane usprkos tome što se priča da se troškovi organizacije utrka povećavaju. No ovo je jedna opširna tema sama za sebe.
Utrka Zagrebački maraton ima već jednu dugu i lijepu tradiciju održavanja te je jedna od najposjećenijih utrka u Hrvatskoj. Možda je i razlog u stazi koja prolazi kroz centar grada od središta prema istoku pa onda natrag na zapad grada. Ne znam zašto neki progovaraju da je staza dosadna. Meni je bilo sve samo ne dosadno. U Zagrebu uvijek imaš nešto zanimljivo za vidjeti cijelo vrijeme dok trčiš, tako da nema šanse da ti bude dosadno. Ruta je također cijelo vrijeme ravna bez uzbrdica tako je super za sve one koji planiraju da idu na svoj prvi polumaraton ili maraton.
Iako imam iskustva s trčanjem polumaratona, ovo mi je bila prva utrka koju sam cijelo vrijeme od početka do kraja trčao bez da sam niti jedan metar hodao. Imao sam osjećaj više kao da trčim neku kraću dužinu nego 21 kilometar. Glavni je razlog što sam ovu utrku trčao pametno i kalkulirano. Ovo je također bila prva utrka gdje sam se našao u ulozi “zeca”.
Kako je Josipi ovo bio prvi polumaraton, dogovorili smo da je vodim da ga uspješno završi. Moram priznati da mi nije baš bilo svejedno jer iako imam iskustva i sam znam napraviti onu početničku grešku da krenem prebrzo i onda negdje poslije desetog kilometra puknem pa ostatak utrke kombiniram hodanje i trčanje.
Ovoga puta si to nisam smio dopustiti pa smo od samoga početka krenuli laganijim tempom. Također dogovorili smo se da brojimo po pet kilometara i nakon prebrojenih pet opet brojimo ispočetka. Ovaj način brojenja mi se nekako čini puno lakšim nego onaj klasičan kilometar po kilometar. Imam osjećaj da tako puno lakše i brže dođeš do konačnih 21. Od prilike laganiji tempo smo održavali do negdje petnaestog kilometra kada smo svaki kilometar ubrzavali da bi na kraju otrčano vrijeme polumaratona bilo ispod dva sata. Mislim da je Josipa bila najsretnija jer je bez problema odradila svoj prvi polumaraton i to još u vremenu ispod dva sata. Niti ja se ne mogu požaliti jer mi je to osobni rekord ove sezone kao i to da sam uspješno odradio svoje prvo mentorstvo na nekoj utrci.
Po pričama natjecatelja, vrijeme je prijašnjih godina znalo biti dosta nepredvidivo pa je padala kiša ili bilo vruće. Ovoga puta vrijeme je bilo idealno. Možda u početku malo hladnjikavo, ali generalno savršeno, jer niti jednom nisam osjetio da mi je bilo vruće. Zbog toga sam samo na jednoj okrepnoj stanici pio vodu. Mislim da je to bilo na četrnaestom ili petnaestom kilometru. No vodu sam više pio da iz usta isperem okus gela koji sam uzeo na dvanaestom kilometru. Nemam baš iskustva s gelovima i ovo mi je prvi puta da sam ga uzeo za vrijeme utrke. Čini mi se da gel ipak da malo energije za ti završetak utrke bude lakši. Vjerujem da ću na nekim duljim utrkama uzeti i više od jednog gela.
Sve u svemu, mislim da će mi Zagrebački maraton ostati u sjećanju kao jedna od najdražih utrka na kojima sam sudjelovao. Po licima navijača i ostalih sudionika je bilo vidljivo da su se svi dobro zabavili te postigli svoje osobne ciljeve. Meni je osobito drago kada u na tako jednom događaju vidim puno poznatih lica koja su uvijek nasmijana.
Onaj tko nije ostao nasmijan su bili trolovi koji su protestirali zbog toga što promet zatvoren u dijelu grada na kojemu se odvijala utrka. E pa dragi moji sve je bilo najavljeno i ne znam koliko je bilo baš neophodno da morate baš tada ići negdje. Ako velegradi poput New Yorka, Londona ili Berlina mogu biti zatvoreni na par sati, onda maže i jedan mali Zagreb. Ovakav događaj se održava jednom godišnje te umjesto da se žalite i pišete gluposti po društvenim mrežama možete za promjenu biti dio događaj i bodriti sve one koji uživaju u trčanju.
Vidimo se dogodine!
