Nije bitno da je “eko” ili “organsko” nego da li je kvalitetno ili ne!

Već malo duže vrijeme planiram da napišem kritički pogled na sve ovo što se događa s hranom koju jedemo. Ukratko mislim da si neke stvari postale već malo perverzne i zvan sve kontrole. Naravno u svemu na kraju najviše stradaju (ako se tko tako može nazvati) mi ljudi. No da ne bi samo lupetao idem od nekog početka.

Na početku bi spomenuo stara poslovicu: “ Ono si što jedeš!”. Kako ja volim jesti, a i bome jedem sve — smatram se svejedom. I velika većina ljudi / trkača / prijatelja oko mene sve jede. Ne ustrčavaju se od ničega. Isto tako poštujem svačiji izbor da ne jede sve i da se deklarira da je vegetarijanac, vegan ili slično. Svatko od nas ima pravo da izabere ono što mu odgovara. I ja sam (prije jedno dvije godine) na godinu i pol prestao jesti meso jer mi nije odgovaralo. Mogu reći da nakon par tjedana, kada se tijelo nauči na novi režim prehrane osjeti se neka lakoća. No ono što dosta ljudi griješi je to da čim recimo postanu vegani, odmah tlači i sve oko sebe o svojoj ishrani. Siguran sam da od promjene prehrane ne odumiru stanice u mozgu pa zato molim sve koji vole tlačiti o prehrani to jednostavno prestanu raditi. Ionako smo svi iritirani viškom informacija pa nikome ne treba još dodatne iritacije u životu.

U sportu je naravno prehrana bitna. Osobno smatram da je bitna, ali nije toliko bitna koliko se o tome piše i koliko se tome daje na važnosti.

Primjer: Osoba A koja ima “lude” treninge, pazi što jede, ne pije alkohol, ide na vrijeme spavati te naravno uz sve to uzima razne suplemente. Na utrci ga redovito pobjedi osoba B koja jede što ga je volja, pije alkohola pića i ne uzima suplemente. Naravno da i osoba B ima svoje “lude” treninge.

Ovo je vjerojatno loš primjer, ali svi oko sebe poznaju barem jednu takvu osobu A i B. Nije sve u prehrani i u onome što jedeš. Ima tu brdo ostalih faktora poput tjelesnih predispozicija, talenta, itd. Mislim da opsjednutost hranom ne vodi nikako te na kraju si samo nesretan. I sve ovo smeće koje ne bi trebalo jesti nekada jako dobro dođe, a između ostaloga i napravljeno je da bude fino.

Kosa na glavi mi se uvijek digne kada na policama trgovina vidim kada se sve reklamira kao “eko”, “prirodno” i u zadnje vrijeme najpopularniji naziv “organsko”. Od tog naziva organsko uvijek dobijem proljev jer mislim da loše djeluje na mene. Šala naravno, ali što znači organsko? Za mene osobno, organsko znači da je nastalo od živog organizma te da se sastoji od stanica koje su se razvijale kroz određeno vrijeme. U današnjem marketingu organsko znači da je meso / biljke raslo ili je prerađeno bez uporabe pesticida ili hormona. No koliko me moje pamćenje iz povijesti služi, ljudi su oduvijek koristili “nešto” s čime su nastojali da dobiju više uroda, tj. hrane.

Eko i organsko se vrlo često uzgaja na područjima koja su jako blizu “zagađenih” područja. A ako budemo iskreni, ljudi zadnjih 300 godina od industrijske revolucije konstantno zagađuju zrak i vodu (koja nije više ista kao što je recimo bila prije 500–600 godina), tako da je i to što se prodaje kao organsko na određeni način zagađeno. A ono o čemu neću pričati je da svi ti proizvodi imaju duplu cijenu od ovih standardnih. I opet tko ti garantira da neki eko proizvod nema samo eko naljepnicu, a isti je onaj “nezdravi” proizvod. Nije prvi puta da su na našim područjima (a i vani) tvrtke radi zarade samo prepakiravale proizvode. Protiv zarade i novce nikada ne možeš. Nažalost.

Baram što se tiče mene, ispucao sam svoju kvotu riječi koju sam htio napisati. Poanta bi bila da gledamo na kvalitetu hrane koju jedemo. Prije svega pogledati proizvođača, možda savjet nekoga tko je probao i manje misliti na to što nam se može dogoditi ako pojedemo paštetu ili hrenovke. Ništa se posebno neće dogoditi. I dalje ćemo disati i trčati.