Gdje ima motivacije, ima i izazova
Kako god doživljavali trčanje, samo kao rekreaciju ili nešto malo više, moramo imati neki razlog — motivaciju koja će nas pokrenuti kada je vani hladno ili pada kiša da odemo trčati. O motivaciji sam već pisao i postoje ti mali načini kako da se uspješno motiviramo kada padnemo u (nazovimo to) “trkačku depresiju”. Kao iz svake depresije, niti ove trkačke nije se lako izvući.
Do nedavno sam i sam bio u trkačkoj depresiji iako si to nisam htio priznati. Tijekom godine sam otrčao više polumaratona, posjetio skoro više razvikanih utrke i samo tako ostao bez motiva za trčanje. Utrke na kojima bi trebao uživati te trčati s osmjehom, sam odradio bez volje i tek toliko. Vjerujem da se dosta trkača koja imaju trkačkog staža susrela s ovakvim problemom.
Zlobnici bi rekli kakvi su to problemi? Ako ti je samo to problem u životu, onda bolje šuti!
Iako se tako nešto sitno kao nedostatak motivacije u trčanju može činiti trivijalnim, to počne utjecati na ostale aspekte života. Trčanje mi je “ispušni ventil” i način na koji se ponovno napunim kada mi je dosta svega. Odem trčati na pola sata / sat vremena i za to vrijeme kada budem sam sa sobom, mozak mi se razbistri od svih problema i stresa. Ako nemam volje da trčanjem, onda nemam niti načina za tjeranje stresa iz tijela. Gomilanje stresa nikada nije dobra, a zbog toga nekada nedužni znaju stradati.
Zbog svega toga mi je bitno da imam motivaciju za trčanje koja će me tjerati na trčanje da se događaju takve bespotrebne situacije. Kako sam ove godine već odradio svoje izazove koji su me motivirali, onda je vrijeme za veliki izazov. Kao što sam spomenuo u prijašnjem tekstu, sa svojim najvećim kritičarem sam odlučio povisiti motivacijsku ljestvicu te sljedeće godine otrčati svoj prvi maraton. Tih magičnih 42.2 kilometara koji se sada čine nedostižnim.
Nisam jedan od onih koji voli sebi srati u usta pa mi se ova najava za 42.2k može vrlo lako odbiti u glavu. Želja za maratonom me ipak pokrenula i motivirala za dalje (sada nema povratka na staro), a imam osjećaj da je ovo nešto što jednostavno moram učiniti “za sebe”. Još jedna ideja koja mi prolazi po glavi je i trail trčanje. Za mene sasvim novi način trčanja koji sam ove godine ponovno doživio na utrci NovskaRUN. Nakon što sam prošao većinu cestovnih utrka, za promjenu bi bilo zanimljivo završiti i par trail utrka.
Kako god se situacija s pripremama i treningom odvijala, najbitnije je da se vratila motivacija te da je novi izazov (koji nije nimalo lagan) ispred mene. U sljedećih nekoliko mjeseci čeka me puno trčanja i pripremanja. Vjerujem da će biti i dobrog materijala za tekstove. Ako se u par mjeseci može spremiti za polumaraton, onda ne vidim problem i da se pripremim za maraton.
Najbitnije je imati dobru volju i motivaciju.