Kad se ulog poveća

Još ima dosta do kraja ove godine, kako kalendarski tako i po broju utrka koje se održavaju. Iako još uvijek stojim pri odluci da smanjim broj utrka, nekako se ne mogu oduprijeti razmišljanju o utrkama na kojima još nisam bio i koje bi volio posjetiti. Kako je taj jebeni novac uvijek problem, odlazak na utrke mi je dosta ograničen i za sve moram dobro planirati. Ove godine sam imao sreće da sam po Hrvatskoj obišao skoro sve veće utrke. Nije da neke od njih ne želim ponovo posjetiti, ali zašto se ponavljati iz godine u godinu kada većina utrka ne mijenja rute po kojima se trči.

Gdje je tu onda izazov? Možda da poznatu rutu otrčim brže, ali kada mi je vrijeme nebitno, onda si moram postaviti drugačiji izazov.

Prvi izazov koji sam si postavio je taj da sljedeće godine otrčim utrku van granica Hrvatske. U okružju kod susjeda se organizira puno zanimljivih utrka koje su mi vremenski puno bliže nego neke utrke po Hrvatskoj na koje sam išao. Recimo brže autom stignem do Beograda nego do Splita. Ovo nisam bez razloga spomenuo jer skoro je sigurna odluka da dogodine idem trčati u Beograd. Već mi je dugo želja da posjetim taj grad.

Naravno da avantura odlaska na utrke nije zabavna ako ideš sam. Na utrke se ide s prijateljima koji vole trčati i zabavljati se. Tako sam o ovoj ideji pričao sa svojim najvećim i najdražim kritičarom. Ideja je generalno podržana, tako da vjerujem da društvo za Beograd imam. No ima samo jedan “ali” koje je ovoga puta veliki, ili bolje rečeno dug 42.2 kilometara!

Prijedlog ili kako je rečeno: “Hajdemo malo povisiti ulog, kada već idemo na takvu avanturu!” — je maraton. “Polumaraton smo već otrčali puno puta, a maraton nikada. Zašto onda prvi maraton ne bi bio u Beogradu?”

Koliko god mi se ideja na prvo činila suludom, nakon što sam dobro razmislio i prespavao sve mi se više sviđa. 31. Beogradski Maraton se održava 21. travnja sljedeće godine. To mi daje skoro šest mjeseci da se spremim za utrku i da u Beogradu pokušam otrčati svoj prvi maraton. Naravno, ako u tom vremenu pripreme budu išle kako treba i neće biti ozljeda. A na kraju i ako se ne uspijem pripremiti, uvijek mogu otrčati polumaraton.

Iako se s idejom još uvijek igram, sve mi se čini da ću poslije Stareka uzeti jedno tjedan dana odmora i početi s ozbiljnim zimskim pripremama za trčanje svog prvog maratona. A kritičar iz teksta koji me u sve ovo uvalio neće biti pošteđen, nego će se i on spremati za svoj prvi maraton.