Godina više za GRAWE, manje za mene
Prije ili kasnije, moralo se desiti i to — propustio sam jednu od svojih najdražih utrka! Tradicija je trajala “samo” dvije godine, ali uvijek imam sljedeću godinu da ispravim nepravdu. No kao i zbog svega u životu, zbog jedne propuštene utrke ne treba žaliti. Kako još uvijek ne mogu biti na dva mjestu u isto vrijeme (iako Internet to polako omogućuje), morao sam se pouzdati u “svoje špijune” da mi kažu kako je bilo na utrci. S obzirom na to da sam bio na dva GRAWE noćna maratona (2015. i 2016. godine), mogao sam samo pretpostaviti kako je bilo i ove godine.
Ukratko — nisam se previše prevario!
Prijave su već odavno završile, tako da su se na utrci mogli pojaviti samo oni koju se prijavili online i na vrijeme. Iskreno podržavam ovakav način prijave, jer se time uvelike olakšava posao organizatoru. Možda ovaj način prijava malo teže pada samim trkačima koji do zadnjeg dana ne znaju hoće li moći biti na utrci ili ne. No usprkos tome, sve više utrka se organizira na ovaj način. Meni na moru nisu previše smetale subotnje visoke temperature, dok je ovdje na kontinentu to bila druga priča. Pogotovo trčati na +30 stupnjeva. Rekao bih da je nepisano pravilo da na GRAWE utrci bude pakleno vruće, a da na Zagrebačkom ceneru pada kiša. Slušajući dojmove i brzim pregledom po rezultatima, vidim da nikome nije bilo lako trčati. Svi su trčali puno lošije nego inače, ali na ovoj utrci to je ionako najmanje bitno.
Dobre atmosfere naravno nije nedostajalo. Osmjesi na licima trkača gdje god se okreneš. Kako je bilo vruće, na kraju utrka je bilo i poneko namršteno lice, pogotovo na dužim rutama (21k na više). Zbog vrućine, na 21k je za dosta trkača najteži bio petnaesti kilometar. Trenutak kada razmišljaš da li da odustaneš ili ideš do kraja. Na sreću, većina je ipak išla do kraja. Bundek i okolni Savski nasip je super ravna ruta bez uzbrdica pa je to ujedno i utrka gdje mnogi naprave svoje prve veće dužine. Tako svima koji su iznenadili sebe i druge, čestitke na novom osobnom rekordu!
Iako nisam trčao, nisam htio da moj startni broj propadne. Proslijedio sam ga dalje. Kako bi rekli, sve se nekako u životu događa s razlogom pa je moj broj završio u rukama kćeri poznanika je nažalost propustila prijave, ali je imala veliku želju da GRAWE trči “desetinku”.
Iz godine u godinu “desetinka” ima sve više prijavljenih i mislim da je ova godina bila rekordna. Kako raste broj prijavljenih tako je i konkurencija sve bolja. Bolja konkurencija ljuti početnike kojima je ovo prva utrka, ali nikada ne možeš zadovoljiti sve. Ruta “desetinke” je i ove godine je bila drugačije od prošlogodišnje. Rekao bi da je ruta bila miks “destinke” iz 2015. i 2016. godine. Baš me zanima kako će izgledati dogodine. Dok je ruta desetinke bila promijenjena, ostale rute su ostale identične.
GRAWE je jedna od utrka na koju se prvenstveno ide da se osjeti pozitivna atmosfera i svojim trčanjem napravi dobro djelo. Za one koji ne znaju, cijela utrka je humanitarnog karaktera. Ne znam koliko je u subotu na Bundeku bilo točno ljudi, ali uz skoro dvije tisuće trkača, sigurno je bilo još toliko i navijača. Ekipu koju ne treba posebno predstavljati su Zagreb Runners — najglasniji navijačko-trkački kolektiv koji ima sve više poklonika i svojih trkača koji se pojavljuju na pobjedničkim postoljima. Osim dobre atmosfere koji su radili svi navijači, organizatori su se također potrudili da ništa ne nedostaje — pivo, sokovi i dobra muzika. Kao šećer na kraju su fenomenalne fotke kojih je svake godine sve više i koje je sve teže uploadati na Facebook.
Za kraj bi samo rekao da se nadam da se stvarno vidimo dogodine na GRAWE noćnom maratonu 2018!
