Vječite trkačke dileme — DESNO ili LIJEVO
Svi mi koji smo i manje i više iskusni u trčanju imamo svoje dileme s kojima se borimo tijekom cijele godine. Možemo to s jedne strane nazvati i “borba s vjetrenjačama” jer neki od dilema se ponavljaju iz godine u godinu i nekada jednostavno odlučiš onako kako ti u tom trenutku odgovara.
Da bi svima, a i sebi olakša neke dileme oko trčanja, opet sam udružio snage s Trkoblogericom da lakše dođem do nekog rješenja. Nadam se da će se netko pronaći u vječnim dilemama i naravno odgovorima.
Dilema #1 — TRČANJE SAM ILI U PARU?
M: Razmišljajući o svome trčanju, nekako ispada da 70% (ako ne i više) trčanja odradim sam. Vrijeme mi je uvijek najveći neprijatelji i nekada do zadnjeg trenutka ne znam hoću li ići trčati ili ne. Zbog toga dosta puta niti ne volim nekoga zvati jer onda na kraju to trčanje moram otkazati.
No daleko od toga da trčanje u paru nije zabavno. Dapače, ako možemo bilo bi dobro da barem jednom tjedno idemo s nekime trčati. To ne moram biti neki poseban trening. Dovoljno je i lagani jogging. Kada trčiš u paru, vrijeme ti brže prođe i nesvjesno jedan drugog lovite i zapravo imaš konkurenciju. Nebrojeno puta se desilo da upravo kada trčiš s nekime postaviš neki svoj osobni rekord.
T: Gotovo uvijek trčim sama. Nisam tip osobe za grupe i grupne dogovore. Ne volim kada mi drugi određuju tempo ili gunđaju zato što ja trčim ovako ili onako. Ne volim se niti uklapati u tuđe rasporede, niti druge prilagođavati sebi. Dijelom se vadim da je to i zato što zbog djece, posla i drugih obaveza. Trčim nekad u stvarno “suludim” vremenima pa mi grupa ne bi niti odgovarala. A i volim taj osjećaj da sam si sama sa sobom. Iz istog razloga nikada nisam išla niti u školu trčanja.
Međutim, trčanje u grupi je stvarno dobro za dužinske treninge i u svojim pripremama za maraton sam nekoliko puta trčala u manjim grupama. Isprva, zato što imamo isti cilj, no u konačnici zato što je stvarno lakše trčati dužine koje traju i traju s nekim. Na svu sreću ljudi s kojima sam trčala su bili u sličnoj formi kao i ja, ali i taman prilagodljivi da se svi osjećamo ugodno. No, u postocima vjerojatno sam 95% treninga odradila sama i to mi najviše odgovara.
Dilema #2 — TRČANJE PO ZIMI ILI NE?
M: Neki će reći da trčanje zimi nije zdravo i da bi ovo godišnje doba trebali preskočiti. E upravo treba biti obrnuto od toga. Treba trčati zimi! To je jedna od najboljih stvari koje možemo napraviti za sebe i da svoj organizam “očvrsnemo”. Hladnoća je možda nekog ubila, ali ako smo dobro obučeni i imamo volje, onda nema problema. Već ne znam koliko zima trčim i zbog toga sam manje prehlađen te mi ne treba više toliko slojeva odjeće da se ugrijem.
T: Trčanje po zimi je fantastično i uopće ne shvaćam ljude koji zimu odrađuju na traci kod kuće ili po teretanama. Ili još gore, uopće ne treniraju. Da, onaj prvi moment i zapuh hladnog zraka je šokantan, ali osim toga zima je apsolutno sto puta bolja od trčanja tijekom vrelog srpnja ili kolovoza. Noge su lakše, zrak je čist i ne, nećete se razboljeti od hladnog zraka. Da, bitno je slojevito se odjenuti, po mogućnosti imati rukavice, kapu ili buff ali za 10 minuta će vam sigurno biti vrlo ugodno.
Osobno, izbjegavam jedino dane kada je jak vjetar ili kada je zaleđeno. Vjetar stvarno smeta za disanje i imate dojam da je puno hladnije, a led ne trebam objašnjavati. Rizik da ne trčim dva dana ili mjesecima zbog neke ozljede se ipak ne isplate. Također, nosite vodu i zimi jer ćete se sigurno znojiti. A zima je super i zbog onog osjećaja kada nakon treninga dođete u topli dom… Obavezno probati!
Dilema #3 — DA LI JE ZA TRČANJE BOLJE LJETO ILI ZIMA?
M: Da li više volim da mi je vruće ili da mi je hladno? Najidealnije trčanje je u proljeće i jesen, ali moramo i u ostala dva godišnja doba. Ako mogu da biram, uvijek ću odabrati ljeto i vrućinu naspram zime i hladnoće.
Nekako mi se uvijek lakše ohladiti nego ugrijati. Također trčanje ljeti kada je oko tebe sve zeleno i rascvjetano je neusporedivo bolje nego zimi kada je sve nekako mračno i tmurno. Ne kažem da i zima nema svoje draži, ali lakše je i kada na sebi nemamo nekoliko slojeva opreme nego nam je lagana majica dovoljna.
Ljeti samo moramo paziti da uzimamo dovoljno tekućine i ako možemo trčimo rano ujutro ili predvečer da izbjegnemo jako sunce. Te će nam dobro doći i krema za sunčanje — jedan od savjeta koji je Anamaria predložila, a ja ga se sada držim.
T: Slažem se, jesen i proljeće su najbolji za početak trčanja. I zima i ljeto imaju svojih mana iako osobno više naginjem zimi. Ljeti se nemoguće toliko razodjenuti koliko se tijelo od napora i vrućine može pregrijati, a za zimu se ipak nađe ugodna i topla kombinacija. Zbog vrućine ja, recimo mrzim utrku “Volim trčanje” jer uvijek padne na neki najvreliji dan u godini i stvarno mi dođe da si glavu rashladim u Savi. Istina, tu utrku trčim redovito, ali svaki put pred ciljem vičem kako ja uopće ne volim to trčanje. I nisam jedina. Za ljeto je obavezna i krema za sunčanje! Ne izlazite bez faktora 30 (barem) jer ma kakav ten imali, ako ste sat vremena na suncu — izgorjet ćete. Nisam nešto zabrinuta za zdravlje, ali to mi je apsolutni must have.
Dilema #4 — KOMPRESIJSKE ČARAPE ILI NE?
M: Priznajem da sam i sam bio jedan od onih koji su se grozili kada sam vidio kako neko trkači trče u čarapama do koljena. Da li trebam reći da sam sada i ja jedan od tih trkača. Pružila mi se prilika i nabavio sam si dvoje pari kompresijskih čarapa i sada ne trčim bez njih. Možda je sve to placebo efekt, ali listovi mi se manje grče. Ostale razloge zašto trčim u njima sam detaljnije opisao u tekstu.
T: Ne ili ne znam. Jednostavno su mi ružne i ne vjerujem u njihovu supermoć iako većina ljudi koji ih nose tvrde da su sjajne i da im stvarno pomažu. Ja na utrkama uvijek nađem imaginarnog “neprijatelja” kojeg moram prestići. I apsolutno uvijek pikiram one koji imaju kompresijske čarape. Sorry ekipa takva sam.
Dilema #5 — SAT ILI APLIKACIJA ZA TRČANJE?
M: Na početku trčanja svi nastojimo da na neki način pratimo svoje trčanje i na jednom mjestu imamo sve podatke. Jedino tako možemo pratiti svoj napredak te se prilagođavati vremenu i utrkama (ako idem na njih). Kako danas svi posjedujemo neki pametni telefon na koji se može snimiti neka aplikacija za trčanje, nekako je logično da tako pratimo svoje trčanje. Osim toga za većinu aplikacija treba zdvojiti točno nula kuna, pa ne vidim razlog zašto telefonom ne bi pratili svoje trčanje.
Kada dođeš na neku utrku s velikim brojem trkača, još uvijek možeš vidjeti da se i dalje mobiteli najviše koriste za praćenje. No naravno kako sve duže trčiš, sve ćeš više razmišljati o tome da li je pametno da se nabavi sat za trčanje ili ne. I naravno koliko je pametno uložiti u sat ili ne. Zapravo nema pravog odgovora, ali trčanje sa satom olakšava samo trčanje jer ne moraš nositi mobitel te podaci o trčanju su ti odmah dostupni.
Meni se sat pokazao da mi puno točnije mjeri i rutu od aplikacija. Te naravno s mobitelom ne možeš mjeriti otkucaje srca, osim ako Bluetoothom ne povežeš HR traku. Smatram da je s vremenom pametno nabaviti sat, ali da ne treba kupiti najskuplji ili najnoviji model jer “stariji” modeli rade jednako dobro kao i ovi novi, a upola manje ćemo ih platiti.
T: Matt i ja se apsolutno na ovoj temi slažemo. Sat je super, ali ne mora se brzati s odlukom. Za trkača rekreativca na početku su besplatne aplikacije sasvim dobra stvar. Ja sam si sat “darovala” nakon istrčanog maratona iako mislim da bi mi puno pomogao i prije jer mobitel nije mogao izdržati trosatne (ili dulje) treninge. Imam Garmin 220 s HR remenom i skroz sam zadovoljna. Jednako se drži kao i prvog dana, a sat gotovo i ne skidam s ruke.