Wings for Life World Run Zadar — Plavuša i roštilj
Ove godine sam prvi puta sudjelovao na globalnoj utrci Wings for Life World Run koja se trčala na više svjetskih lokacija, a u Hrvatskoj se trčala u Zadru. Skoro do zadnjeg trenutka nisam bio siguran da li da idem ili ne, ali uporna ekipa iz Đakova me uspjela nagovoriti pa sam uhvatio zadnji vlak i uplatio kotizaciju za ovaj humanitarni događaj.
Za one koji ne znaju Wings for Life World Run utrka se organizira s ciljem prikupljanja sredstava za istraživanje bolesti leđne moždine u nadi da će se jednog dana naći lijek pa da će svi oko koji za sada ne mogu — prohodati. Nadajmo se da taj dan nije tako daleko i da će ovakve i slične akcije pomoći u istraživanju i konačnom pronalaska lijeka.
Iako se za vikend najavljivali promjenjivo vrijeme i kišu, sve nas je na kraju nagradilo sunce za vrijeme same utrke. No dok dođemo do same utrku, krenimo s pričom koja je započela u subotu ujutro negdje oko 11 sati na naplatnim kućicama Popovača gdje me pokupio autobus pun Đakovačka, Našičana i Osječana. Put do Zadra je vrlo brzo prošao: red priče, red zabave, red keksa i za čas si na odredištu.
Na ovakve utrke koje su dalje i sudjeluje par tisuća ljudi, uvijek je dobro doći dan prije. Prvo izbjegneš gužvu i koliko-toliko se odmoriš pa na utrci ne trčiš kao divljak. A gužva je ono što nastane kada skoro osam tisuća ljudi sudjeluju na utrci. No zbog dobre organizacije i stvarno impresivnog broja volontera sve je išlo relativno brzo. Barem meni. Minus opet moram uputiti na veličinu majice koja je došla u paketu. Ovoga puta su modeli bili preveliki. L veličina je bila velika kao XL. Mislim da bi organizatori utrka trebalo uz standardnu veličinu (S/M/L/XL) trebali staviti i mjere. Super je imati majicu kao uspomenu, ali kakva korist od nje ako je ne nosiš i da samo stoji u ormaru.
Kada smo se svi smjestili u Omladinski hostel Zadar, uputili smo se na turističko razgledavanje centra. Ovo mi nije bilo prvi put da sam u Zadru, ali sada sam imao vremena da centar doživim kako treba. U potrazi za nečim da se pojede, završili smo u jednom od pizza cut mjesta po imenu Croccante. Moram pohvaliti da su sve pizze bile odlične te kako se nisam mogao odlučiti, na kraju sam pojeo tri kriške. Kada je glad zadovoljna, trebalo je nešto i popiti. Kako je pivo slatki nektar koji vole (skoro) svi trkači, bacio sam se na potragu za craft pivom “Plavuša” kojeg rade dvije cure iz Zadra. Nakon malo lutamo po bircevima, na kraju sam pronašao i popio svoju prvu Plavušu. Usprkos kiši i mokrim prstima, vrijedilo je. Preporuke!
Dan je trebalo provesti kraju, povući se na spavanje i mentalno barem malo pripremiti za trku. Nećemo sada ići u detalje, ali za dobru Wings pripremu i san bio je zaslužan i pokoji Barba.
Nedjelja, doručak, spremanje u radno-trkačku opremu i odlazak do centra koji je sada vrvio trkačima. To je taj “posebni osjećaj” kada na jednom mjestu imaš tu masu ljudi koje povezuje zajednička ljubav prema trčanju. Možda je malo pretenciozno reći, ali na ovako velikim humanitarnim događajima se osjeti i ta “posebna atmosfera” kada se svojom energijom i pozitivnom misli želi pomoći drugima. Takav je i moto same utrke — “Trčimo za one koji ne mogu”. Nije bitno hoćeš li otrčati dva, tri ili 60 kilometara. Bitno je da daš sve od sebe i svojim trčanjem doprineseš ovom globalnom pokretu.
Start utrke je bio točno u 13:00 sati. Pola sata prije toga svi smo već čekali u svojim startnim zonama. Iako je za većinu start bio zabava gdje je vladala odlična atmosfera, meni se nije sviđalo stajati kao sardina tako dugo i čekati da se oglasi sirena za start. Ne volim kada sam u gužvi. Da se vrijeme čekanja skrati za 15 minuta, bilo bi idealno. Naravno da tih pola sata ima svoju svrhu radi snimanja te promocije cijelog događaja, ali brate to predugo traje.
Isto, ako ne volite gužvu i želite relativno brzo startati, nastojte biti u prvoj ili drugoj zoni. U ostalim zonama (tri i četiri) zbog velikog broja trkača treba dugo vremena da se raščisti gužva te da uhvatiš dobar ritam trčanja. Osjećaj trčanja s velikim brojem trkača je to zbog čega vrijedi ići ne samo na Wingse nego na utrke općenito. Taj poseban osjećaj ne možeš opisati nego ga kako se kaže: “Moraš doživjeti na vlastitoj koži”.
Imao sam osjećaj da je i cijeli Zadar u nedjelju bio na ulicama i bodrio sve nas. Svi su bili odlični raspoloženi, navijali, slikali i na određeni način bili dio događaja. Sada sam po prvi puta doživio i to da za cijelo vrijeme utrke ispred i iza sebe imaš puno ljudi koji trče. Vjerujem da je iz zraka bilo super vidjeti tu kilometarsku gusjenicu kako se kreće. Bio sam dio gusjenice sve negdje do skoro petnaestog kilometara (točnije 14.64), kada me presreo Wings auto. Do skoro samoga kraja sam putem viđao puno poznatih kolega trkača koji su također dali doprinos ovom događaju.
Završetak utrke na petnaestom kilometru, možda i ne bi bio toliko zanimljiv da se lokalni mještani nisu potrudili i kako bi rekli napravili “pravi dernek”. Ne znam da li je to točan naziv mjesta, ali prema Google je to Malenica. Mislim da je cijelo mjesto volontiralo. Osim sokova, Red Bulla, banana i voća, bilo je tu i prženih badema, kolača, fritula te roštilj! Ne znam tko je sve to organizirao, ali svaka čast svima i veliki naklon. Nitko nije ostao niti gladan niti žedan, a niti je nedostajalo osmijeha.
Osim individualnog rezultata, svi natjecatelji su mogli trčati i za tim po svom izboru. Tim za koji sam trčao “Fit & Strong Đakovo” je na kraju skupio 709 kilometra i na globalnoj razini zauzeo 92 mjesto. Što više reći nego da se vidimo dogodine, a svima koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u događaju — veliko HVALA!
