Trčanje poslije kiše

Nisam ljubitelj kiše i ako mogu birati neću trčati kada pada kiša, ali kada kiša prestane, trčanje se pretvara u poseban osjećaj. Tada možeš osjetiti i onaj poseban “miris kiše”. Vjerujem da su mnogi to doživjeli pa zvanju o čemu pričam. Ne znam kako se ostali nose s kišom, ali meni nikada nije bila draga. Nije da imam nešto protiv nje, ali ne volim osjećaj mokre odjeće na sebi. Možda je razlog što sam godinama plivao pa jedino što priznam je kupanje u kupaćim gaćama.

Naravno da je bilo trčanja i utrka za vrijeme kiše. Koliko god su prognoze kakti točne, uvijek se moraš spremiti na nepredvidljivost prirode i vremena. Kiša utrka koja će mi svakako ostati u sjećanju i koja mi je ujedno i jedna od najdražih je prošlogodišnji Noćni cener u Zagrebu gdje sam bio mokar doslovno do gaća. Cener nekako smatram izuzetkom jer ostale kiše utrke mi nisu ostale u dobrom sjećanju. Pogotovo kada trčiš duže utrke poput polumaratona, odjednom mi se utrka čini još dužom nego što je inače. Zbog toga ako mogu izbjegavam trčanje po kiši.

Sada se opet moram vratiti na početak gdje sam počeo pričati o trčanju neposredno poslije kiše. To je skroz drugi par cipele. Osim tog specifičnog “mirisa kiše”, javlja se i osjećaj da imamo više snage te da smo odmorniji. Poslije kiše u zraku se stvara veća količina negativno nabijenih iona koji pozitivno utječu na naš organizam.

Neke od pozitivnih stvari na koje utječu negativno nabijeni ioni su: metabolizam, smanjivanje umora, krvni tlak, stres, bolovi.

Možemo reći da nešto negativno zapravo pozitivno utječe za naš organizam i to trebamo iskoristiti kada god možemo. Stoga čim prestane kiša, najpametnije je spremiti se te otići trčati ili šetati da uhvatim nešto negativno.