Kako što jeftinije otići na utrke?

Odlazak na utrke većini trkača predstavlja zadovoljstvo jer osim što se družimo s ostalim istomišljenicima, činimo nešto zdravo za sebe i naravno na svakoj utrci barem malo pomaknemo svoje osobne granice — nije bitno da li je to sekunda brže ili metar dulje. No kao i sve u životu, za sudjelovanje na većini utrka se mora platiti. U to još moramo uračunati i trošak odlaska na utrke ako se one održavaju dalje od mjesta gdje živimo.

Summa summarum bi bila da odlazak na jednu utrku mjesečno nekada nije jeftino, a odlazak na par utrka tek nije jeftino. Onda kažu da je trčanje jeftin sport. No postoje par načina kako da se uštedi prilikom odlaska na utrke tako da ne ostanemo skroz dekintirani.

1. Rana kotizacija

Zadnjih par godina kotizacija na većini trka je poskupila. Ponekad to poskupljenje mogu smatrati opravdanima, ali u većini slučajeva nije opravdano. No organizatori si su dosjetili da uvedu rano plaćanje kotizacije. Tako se kotizacija može platiti nekoliko tjedana ili čak mjeseci prije same utrke. Rane kotizacije ili “early bird” kako sada vole zvati su niže. Što se više bližava datum utrke, kotizacija postaje sve viša. Mana ovog načina uštede je to ako ne znate do zadnjeg trenutka da li idete na utrku ili ne. I samom mi je teško nekada znati hoću li moći ići na utrku ili ne.

2. Trčanje umjesto nekog drugog

Ovo se nastavlja na točku jedan. Ako smo recimo platili kotizaciju a znamo da nećemo moći sudjelovati na utrci, možemo svoje mjesto prodati ili prepustiti nekome. Prije većih utrka na Facebook profilima organizatora se mogu pronaći postovi gdje ljudi nude svoje startnine. Većina će mjesto prodati za iznos koji su uplatili za startninu, ali ima i onih koje će prepustiti mjesto besplatno. Ako budete brzi, možete tako sudjelovati na utrci besplatno. Jedino što tada nećete trčati pod svojim imenom nego imenom osobe koja vam je prepustila mjesto.

3. Odlazak na utrke u paru

Budimo iskreni, dosadno je ako idemo sami na utrku. No kako je “sto ljudi i sto čudi”, nekima odgovara da idu sami na utrku. Ako put dijelimo s jednom ili više osoba onda nas sve dođe jeftinije i naravno put postaje zabavniji. Pogotovo ako smo s dobrom ekipom. Nekome tko je nov u trčanju i nema još ekipu s kojom bi išao na utrke, može pogledati i Facebook grupu poput “Maraton akademija” gdje se znaju javljati ljudi da podijele troškove odlaska na utrke. Samo nemojte biti sramežljivi i povežite se s ljudima. Trkači su u pravilu divni ljudi.

4. Korištenje javnog prijevoza

Treba se dovesti do nekog mjesta gdje se održava utrka. Benzin i autocesta nisu jeftini. Na autocesti još svi volimo i malo više povući i za tren oka moramo se opet naći na benzinskoj. Jeftinije prođemo ako vozimo starom cestom gdje niti ne možemo ići brzo, ali opet imamo trošak benzina. Do daljih destinacija vožnja javnim prijevozom (autobus, vlak) može biti puno jeftinije. Svakako treba provjeriti vozni red da imamo dovoljno vremena prije i nakon utrke. Što se tiče stvari koje nosimo sa sobom, na većini utrka je organizirano čuvanje pa možemo na miru trčati.

5. Trčanje za klub

Ako na području gdje živite postoji neki klub koji se bavi trčanjem, raspitajte se da li oni idu na neke utrke organizirano ili ne. Ako ne idu, može ih pitati da li bi bili zainteresirani da ih netko predstavlja na utrkama. Ako klubovi idu na utrke, onda u svome godišnjem budžetu imaju i stavku za kotizacije pa za neke utrke nećete platiti kotizaciju. Isto tako u klub postoji osoba koje se brine da prijave na utrke idu na vrijeme tako da ne morate razmišljati još i o tome.