Za 5k skrenite lijevo, a za 21k desno!

Usprkos boli u nogama, trčanje ovoga vikenda po Turopolju se itekako isplatilo. Ponajviše zbog odlične ekipe i pozitivne atmosfere kojom sam bio okružen. Jedna od stvari koju stalno ponavljam je ta da su trkači odlični ljudi i da je s njima uvijek zabavno. Osim što treba sudjelovati na utrkama, treba ići na njih s dobrom ekipom. Nije isto kada si sam i kada si s ekipom.

Turopoljski polumaraton koji se trči po Velikoj Gorici i okolnim selima je jedna od idealnih trka za sve koji žele istrčati svoj prvi polumaraton. Razlog je naravno u ruti koja je skoro cijelom svojom rutom ravna. Čujem tako od dosta trkača koji se pripremaju da im prvi polumaraton bude onaj na Plitvicama. Ne razumijem čemu to? Znam da je ruta na Plitvicama jako atraktivna, ali ovaj polumaraton je po mome mišljenju malo previše “razvikan” i vrlo zahtjevan za napredne trkače, a kamo tek za početnike. No dobro svatko valjda zna kakve su mu mogućnosti kada se na nešto prijavljuje.

Ne mogu reći da je vrijeme u nedjelju bilo jako loše, ali za razliku od prijašnjih par dana, temperature su bile više zimske nego proljetne pa sam imao osjećaj kao da trčim na Advent Run-u. Hladno vrijeme te kasnije i malo kiše nije nikoga spriječilo da trči. Možda je netko na kraju odustao od trke, ali u mojoj ekipi takvih nije bilo. Ovo je ujedno bila i prva utrka na kojoj je sudjelovalo najviše Siščana. Neki od nas su stigli autima, a neku su biciklirali do Velike Gorice. Kako kod bilo, zajednički nam je bio cilj da se dobro zabavimo i otrčimo utrku najbolje što možemo. Utrka je za neke predstavljala i svojevrstan izazov jer su se po prvi puta našli na startu s petstotinjak trkača.

I utrka na pet i 21 kilometar je startala u isto vrijeme. Start je kasnio nešto više od pet minuta, ali mislim da to nikome nije smetalo. Uvijek volim taj osjećaj na startu kada su svi nabrijani, cupkaju na mjestu i čekaju start utrke. Sada kako većina trkača ima satove ili aplikacije na mobitelu imaju još dodatno u pripremi palac na start gumbu. Kako planiram da trčim polumaraton u Osijeku, a previše mi je dva polumaratona u jednom tjednu, trčao sam utrku na 5k. Osim mene, na 5k su trčale i dvije Josipe kojima je ovo ujedno bila i prva utrka na kojoj su sudjelovale.

Nekako je ispalo da smo se ravnomjerno rasporedili na trčanju. Dio sisačke ekipe je išao na 5k, a dio na 21k. Svi smo zajedno trčali do negdje 1.8k kada su svi natjecatelji na 5k trebali skrenuti lijevo, a na 21k desno i nastaviti svoj put prema turopoljskim selima. Ruta na 5k je vodila oko centra Gorice. Slična ruta se trčala i 2013. na 21k kada sam zadnji puta bio na ovoj utrci prije nego je ruta promijenjena. Možda je trčanje po centru zabavno, ali kada moraš ići u krug par puta pa prolaziš istom rutom, nekako se gubi draž utrke. Ova nova ruta staze na 21k je ipak dobrodošlo poboljšanje i većini trkača je zanimljiva. Još je pozitivno i to što je ruta skoro cijelo vrijeme ravna bez uzbrdica.

Ono s čime pa se na ovoj utrci po prvi puta susreo je neobičan čip za mjerenje koji se nalazio na poleđini plastificiranog papira koji se trebao zavezati za tenisicu. Ovo je OK ako imaš tenisice koje imaju vezice ali ako nemaš moraš se nekako snaći. Kako sam trčao u Vibram snašao sam se tako da sam papir stavio oko zgloba pa tako trčao. Sreća da sam imao viška sportske trake da sve to zalijepim. Meni bi osobno smeta da imam bilo što vezano za tenisice tijekom trčanja. Volim da nemam nikakve dodatke na tenisicama. Čak mi je nekada i miCoach SPEED_CELL bio viška.

Vjerujem da čip ipak nije većini smetao jer su svi uspješno završili utrku i postavili svoje nove osobne rekorde. Osim dvije Josipe, Maje i Dubravka tu je bio i Marko koji je bio “zec” Mirku i Savi koji su otrčali polumaraton ispod dva sata. Stvarno sve iz svoje ekipe moram pohvaliti jer su svi bili odlični. Osim što su svi dali sve od sebe, najbitnije je da je svatko sebe bolje upoznao i postavio si nove osobne granice!