Traka za trčanje — prednosti i mane
Kako ova zima nikako da popusti, po glavi se vrte razne kombinacije gdje i kako trčati. Na sreću su ceste većinom očišćene pa nije problem naći neku rutu. No jedna od ideja koja mi je prolazila kroz glavu je traka za trčanje. Ne mogu reći da nemam iskustva s njima jer sam prijašnjih zima znao koristiti traku za trčanje ako je vani zapadalo previše snijega i kada ceste nisu bile očišćene. Danas mi je trčanje po vani nezamjenjivo pa sam odustao od posjeta teretanama i trčanja po trakama za trčanje.
Postoje naravno trkača koji češće trče na trakama nego što trče na otvorenom. Ne ulazim u razloge zašto bi netko birao trčati na mjestu umjesto da trči na otvorenom, ali svatko od nas nešto preferira. Kao glavni razlog zašto sam ja koristio traku za trčanje je bila nemogućnost trčanja na otvorenom. Neko vrijeme sam čak razmišljao da kupim traku i držim je u podrumu “za svaki slučaj”, ali kada sam malo pogledao cijene onda sam odmah prestao da razmišljam o tome.
Iako su cijene traka u zadnjih par godine manje i za par tisuća kuna se mogu dobiti vrlo dobre trake, one na kojima se može namjestiti veća brzina (15 i više km/h) su i dalje skupe. Tako da je to jedna veća investicija za koju se treba pametno odlučiti. Nikakva korist od toga da traka nakon par mjeseci korištenja počne kupiti prašinu i postane mjesto gdje ostavljaš prljavu robu.
Trčanje na traci je malo drugačije nego recimo trčanje na cesti. Cesta je tvrda podloga, dok je traka puno mekanija i trčanje na njoj je slično osjećaju trčanja za zemlji. Većina traka ima u sebi ugrađenu amortizaciju tako da trčanje po njoj neće biti neugodno i neće predstavljati toliki napor za zglobove. Zna se dogoditi da nekada federi zaškripe ako nisu dobro podmazani. Još jedan razlog zašto je trčanje na traci lakše nego trčanje vani je zbog toga što su vani uvijek drugačiji vremenski uvjeti (temperatura, tlak zraka, brzina vjetra) koji uvijek utječu na trčanje dok su uvjeti u zatvorenom prostoru skoro uvijek isti.
Ipak po meni, najveća prednost trake je to što se na njoj može namjesti tempo. Tako možemo sebe istrenirati da trčimo jednakim tempom. Za to naravno treba vremena, ali se može relativno brzo postići. Te zime kada sam često koristio traku smanjio sam svoj tempo s prosjeka 5:30 minute po kilometru na 5:15 u roku od tri tjedna.
Kao najveću manu trake bi spomenuo monotonost. Osjećaj da si kao hrčak na kotaču koji se vrti beskonačno u krug. Možeš ti slušati muziku ili gledati TV dok tako trčiš na traci, ali uvijek je tu prisutan osjećaj da trčiš na mjestu. Nema onog pravog osjećaja pokreta i “vjetra u kosi”. Vjerujem da traka najbolje iskoriste svi one koji idu redovito u teretanu pa usput nešto i otrče.