Motivacija za vrijeme vremenskih (ne)prilika
Baš razmišljam o tome kako mi nekako prošlih zima nije bilo toliko teško trčati kao što je to slučaj ove zime. Ne znam što je točno razlog tome, ali nekako mi je teško naći pravu motivaciju i razlog da se zaputim van na hladno i odem trčati. Čak ne mogu reći i da je problem u hladnoći jer mi nije hladno, pogotovo kako je sada pao snijeg pa su i minusi popustili. Kada mi je tako teško naći pravi razlog, najlakše mi je reći da je problem u snijegu. Snijeg i ja se baš ne volimo. Ne znam kako on doživljava mene (vjerojatno nikako), ali ja se trudim da ga ne doživim jer mi ga je za ovu godinu već dosta. Čekam sunce i zelenilo.
Pričajući sa svojim kolegama koji isto trče, zapravo se svi nalazimo u istom problemu jer i njima se ne da trčati i isto teško pronalaze motivaciju za trčanje. Izgleda da smo svi u nekoj čudnoj fazi kada nam je svima sve teško. Nije da smo izgubili volju za trčanje, ali jednostavno momentalno se nikome ne da trčati. Kada si u ovakvoj fazi, onda je tek potrebno naći ekstra motivaciju koja će te natjerati na trčanje. I dalje se poslije trčanja super osjećam i nikada mi ne bude žao što sam išao trčati. Samo je teško pokrenuti se.
To me podsjeća na događaje unazad desetak godina kada sam svako rano jutro bio na bazenu i spremao se krenuti plivati. Uvijek je bilo teško uskočiti u hladan bazen i napraviti prvih par zamaha rukom. Srećom tada je uvijek bio još netko kraj mene da me pogura — prijatelji koji su također plivali i trener. Kod trčanja je to malo teže izvedivo jer je to ipak individualni sport, ali nije nemoguće. Najbitnije je da se nikako ne odustane i koliko god to bilo teško, ipak odemo van i otrčimo.
Kada je vrijeme dosta promjenjivo i kada se zna da je velika mogućnost za snijeg, najbolje je onda pratiti vremensku prognozu i planirati trčanje u one dane kada nema snijega. Koliko god trčanje po snijegu bilo dobar osjećaj, postoji velika mogućnost od ozljeda (skliska cesta, rupe u snijegu) pa bolje to izbjeći trčanje tih dana ako je moguće. Norvežani uvijek imaju najtočniju prognozu.
No ipak najbolja motivacija i ono što me uvijek natjera na trčanje su prijatelji. Dogovoriš se s prijateljem na zajedničko trčanje i nema odgađanja. Jedni druge motiviramo i na određeni način tjeramo da se pokrenemo. Jedino problem je što svi mi imamo puno raznih obveza pa je nekada teško naći zajedničko vrijeme za trčanje.
No kada nema prijatelja blizu, dobar motivator je i aplikacija koja ima priču ili te tjera da budeš bolji. Tako na primjer Runtastic ima Story Running opcija gdje dok trčiš slušaš određenu priču i na neki način sudjeluješ u njoj. Još bolju priču ima Zombies Run aplikacija u kojoj se nađeš u ulozi trkača br. 5 koji treba uspješno završiti misije i pri tome izbjeći zombije koji se uvijek nađu kada se najmanje nadaš. Moram priznati da sam pozitivno iznenađen aplikacijom te da je priča, jednostavnost i sve na zavidnom nivou. Priča te motivira da trčiš, skupljaš predmete i otključavaš nove nastavke. Koji god način motivacije bio, bitno je da pokrene čovjeka na aktivnost usprkos vremenskim (ne)prilikama.