Trčanje zimi uz dobru ekipu je lako
Konačno je došla prava zima i temperature koje idu debelo ispod minusa. Kada zapuše hladan vjetar, imaš osjećaj da je još duplo hladnije. Tako je bilo i jučer, temperatura solidnih -6, a osjećaj kao da je više od -10 stupnjeva. No usprkos tome, to nas hrabre nije spriječilo da izađemo van i otrčimo par kilometara da se osjećamo bolje.
Mjesto radnje gdje smo svi mi trčali ovoga hladnog petka je bio Strossmayerov park u Đakovu. Iako u Đakovu postoje i druge lokacije za trčanje u parku je bilo najmanje zaleđenih staza, iako je bilo dijelova koji su bili zaleđeni i pod snijegom. Kada je ovakvo vrijeme treba prije svega paziti da se ne posklizne jer lomovi nikome ne trebaju. Tako dok se trči treba gledati ispred sebe i paziti gdje staješ.
Ovo trčanje mi je bilo sasvim novo iskustvo jer sam sada prvi puta trčao bosonog po snijegu. Dobro nisam bio doslovno bos jer sam na nogama imao Vibram Five Fingers KMD, ali svejedno imaš osjećaj da si bos. Ono što mi se svakako svidjelo je osjećaj škripanja snijega pod prstima. I u klasičnim tenisicama se to osjeti, ali ne tako kao u minimalističkim tenisicama. Svakako fantastičan osjećaj. Kako je snijeg bio suh, noge mi tijekom trčanja bile suhe.
Ono što svakako nisam mogao izbjeći je klizanje. Bio sam zadovoljan kako su se VFF ponašale. Iako njihova potplata nema ripne, klizanje nije bilo ništa veće ili manje nego u klasičnim tenisica s ripnama poput Adidas Terrex koje sam nedavno recenzirao. Ono što treba znati da na tržištu ne postoje tenisice koje će skroz zaustaviti klizanje. Klizanje se može samo malo smanjiti, ali nikada u potpunosti ukloniti.
Na ovim niskim temperaturama ipak treba paziti kako biti obučen. Temu o slojevitom odijevanju ne treba ponavljati, jer to gradivo su valjda svi utvrdili. Što je (ne)ugodno iznenadilo moje kolege s kojima sam trčao i pokojeg prolaznika je to što sam usprkos minusu trčao u kratkim hlačama. Ne radim to iz nekog hira ili sličnih razloga, nego jednostavno tako se najbolje osjećam.
Mnogi će se možda prvo zapitati da li sam normalan, a onda da li mi je hladno. Moj odgovor na oba pitanja je negativan. Sasvim sam normalan (koliko okolnosti to dozvole, hehe) i tijekom trčanja mi nije bilo hladno. Imam tu sreću da se vrlo brzo zagrijem i ako se predebelo obučem, onda prokuham. To sam grešku napravio par puta prijašnjih godina i više je ne mislim ponoviti.
Kako god to zvučalo čudno i kako god ne volim zimu, nekako sve više uživam u zimskom trčanju po ovim niskim temperaturama. Ipak je najbitnije da imaš dobro društvo zbog kojeg vrijedi izaći van na ovu zimu i trčati. Također ne škodi i malo motivacije s novom aplikacijom za trčanje koju isprobavam.
