Dojmovi: Advent Run Zagreb 2016.
Ako se mene pita, ova 2016. godine mi je bila vrlo zanimljiva što se tiče utrka na koje sam išao i s jedne strane mi je žao što je godina gotova. Ali s druge strane veselim se novoj godini jer bi mogla biti još zanimljivija. Da zaključimo godinu uspješnih trka, najbolje način je odabrati jednu od posljednjih utrka koje se trče u prosincu. Tako se ekipa od nas troje zaputila ove subote u Zagreb na Advent Run utrku.
Ne moram spominjati da je od jutra temperatura u autu pokazivala -3ºC i da je vani svuda oko nas bila gusta magla. I tako cijelim putem do Bundeka gdje smo se prijavili i podigli svoje startne pakete. Organizaciju stvarno moram pohvaliti jer je svakom natjecatelju dala vrlo bogat start paket s puno lijepih stvari koje će se jako dobro iskoristiti. Pogotovo mislim na majicu za trčanje s dugim rukavima koja će vrlo dobro doći u ovo zimsko vrijeme.
Iako sam se veselio trčanju, nekako me želja sve više prolazila kako smo sve duže bili na ovih -3ºC. Nisam bio jedini, ali kada smo doći na utrku, glupo je ne trčati. Takav nagli pad motivacije mi se znam dogoditi, ali nikada si ne dopustim da na kraju odustanem od utrke. Usprkos svemu, treba trčati i pošteno završiti utrku na koju su došao, makar i prehodao dio utrke.
Novi šok koji je trebalo preživjeti je bio preoblačenje u odjeću za trčanje. Skinuti tople jakne i obući hladnu podmajicu i kratke hlače nije nimalo ugodno. Svega par minuta je dovoljno da se presvučeš, a onda ti ne preostaje ništa druge nego trčkarati i zagrijavati se do starta utrke. Start je vodio s Bundeka na jednu stranu Savskog nasipa, pa na most, drugu stranu nasipa pa opet preko drugog mosta natrag na nasip i Bundek. Slična ruta se trči i na GRAWE Noćnom Maratonu.
Tijekom cijele utrke, temperatura se nije micala ispod minusa, ali to na kraju svima nama koji smo trčali nije bilo bitno. Vjerujem da bi bilo i više natjecatelja da je bilo malo toplije, ali i brojka od nas 300 koji smo trčali nije za zanemariti. Još nisam imao prilike trčati Savskim nasipom, pa mi ruta nije bila dosadna te mi je vrlo brzo prošlo tih 10 kilometara.
Ovoga puta nisam imao nikakva očekivanja za svoj rezultat jer sam dva tjedna mirovao od trčanja te ujedno je i kraj sezone pa zašto se ubijati bez potrebe. Ovakve utrke je najbolje otrčati neopterećeno s osmijehom na licu. Svejedno uskoro počinju pripreme i rad na zimskoj bazi jer proljeće samo što nije, a tada starta novi ciklus utrka.
