Sretna majica i desna noga

Sretna majica i desna noga

Moramo si priznati da smo mi ljudi jako praznovjerni. Gledajući kroz povijest vjerovali smo u sve i svašta. A i danas situacija nije ništa bolja pa uvijek možeš čuti kako netko vjeruje da ako nešto napravi na neki svoj poseban način ili ako ima taj predmet, imat će sreće i dogodit će se baš to.

Nisam neki od onih koji pretjerano u to vjeruje, ali zanimljivo mi je slušati ili čuti kada netko priča recimo o nekom predmetu i kako bez njega to nije to. Opet se moram malo vratiti u povijest i kada se prisjetim da su drevni narodi vjerovali da ako izvedu neki ritual, da će ih baš on dovesti do pobjede u bitci.

S time bi vrlo lako mogao povući paralelu s današnjim trčanje i trkačima koji možda imaju neko slično praznovjerje. Možda će to grubo zvučati od moje strane, ali to praznovjerje bi nazvao vrlo učinkoviti “placebo efekt” koji će nekome možda dati taj dodatan motiv da izvuče baš tu stotinku koju će ga dovesti do pobjede.

Zato mi je uvijek zanimljivo promatrati atletiku na svijetskom prvenstvu ili Olimpijadi kada se na stadionu okupe najbolji i kada ih kamera na startu snima u krupnom planu. Onda možeš primijetiti kako neki ljube raspelo ili neki drugi privjesak na lančiću. Neki se križaju, dok drugima vidiš na usnama kako si ponavljaju neku svoju mantru. Kažu da je u ljubavi i ratu sve dopušteno, pa zašto onda ne bi bilo i u trčanju.

Sve mi je to zabavno promatrati, a onda razmislim da li i ja imam sličnih praznovjerja. I koliko god se pokušavao sjetiti, ništa slično mi ne pada na pamet. Možda najsličnije tome bi bio načinu na koji oblačim tenisice. Nekako mi je pravilo da uvijek prvo oblačim desnu tenisicu, a tek onda lijevu. Naravno da se desi da nekada obučem prvo lijevu, ali u pravilu uvijek je desna. Moja podsvijest vjerojatno ima dobar razlog zašto ide taj redoslijed.

Od drugih sam čuo da se njihovo praznovjerje obično svodi na sretnu majicu koju vole nositi na trkama koje smatraju posebnima. Kako nisam netko tko u tako nešto vjeruje, volio bih svakako čuti od drugih da li imaju tako sretne predmete ili neki posebni ritual koji rade prije utrke ili treninga.