Trčanje po zimi i snijegu

Prošla nam je sv. Kata. Nije nam još donijela snijeg pred vrata ali prema prognozi dolaze nam niske temperature i možda pokoja pahulja snijega. Nadam se da se nitko od nas ne boji snijega i da trčimo bez obzira da li on pada ili ne. Ja osobno nisam ljubitelj snijega, ali sam u zadnjih par godina zavolio trčati po snijegu zbog posebnog osjećaja kada osjetiš da ti snijeg pucketa pod nogama.

Za trčanje po snijegu se zapravo možemo i ne možemo pripremiti. Pod pripremama mislim na opremu za trčanje koju kao i kod auta možemo a i ne moramo prilagoditi zimskim, tj. snježnim uvjetima.

Kako je zimi hladno, prvo se moramo prilagoditi hladnoći. Prvo pravilo je obući se deblje i slojevito. Obući deblje je danas malo nategnuti pojam jer postoji odjeća koja je topla a vrlo je tanka, tako da zapravo niti ne osjetiš da je imaš dok trčiš. Najbolji primjer za to su zimske tajice i podmajice. Ulaganje u njih se uvijek isplati jer traju godinama, a štite od hladnoće.

Ostalo od opreme što je bitno zimi da imamo je kapa, rukavice i neku vrstu šala ili buff. Mislim da rukavice i kapu ne moram nešto posebno spominjati. Podrazumijeva se da su tople. Osobno volim kapu ali mi nakon nekog vremena postane prevruće pa je moram skinuti. Da to spriječim bolje rješenje mi je debela zimska marama koju svežem oko glave. Bitno mi je da su sinusi i veći dio glave zamotani i pod slojem toploga, a glava se opet ima gdje hladiti.

Buff je uvijek dobro imati. I ljeti i zimi od može dobro doći. Kod njega je super što je stvarno multi praktičan i što se može nositi na više načina. Ja ga obično nosim kao kapu kada je hladnije. Vidio sam da ga neki trkači nosi zimi preko nosa pa izgledaju kao Ninje. Buff je vrlo jeftin i može se u trgovima naći već po cijeni od petnaestak kuna.

Najveća stavka zimi u koje moramo uložiti su dobre gume ili u našem slučaju tenisice za trčanje. Naravno da možemo trčati i u tenisicama kojima trčimo ostatak godine ali vjerojatno će se dogoditi da će nam noge vrlo brzo postati mokre. Tome možemo doskočiti da na noge obučemo vrećice koje će priječiti da na se noge namoče. Ako se odlučimo za takvo rješenje, savjetujem vam onda prvo jedne čarape, pa vrećice pa druge čarape pa onda tenisice.

Slična fora postoji, ali je malo profinjenija koju sam ja koristio, pogotovo kada smo imali nogometne treninge za vrijeme snijega. To su neoprenske čarape koje se koriste za ronjenje. Možemo i njih nositi, samo treba odabrati one tanje (do 3 mm). Tada su nam samo one dovoljne. Tijekom trčanja one će se također namočiti ali kako neopren sprječava izlazak zraka stopala će nam ostati toplija.

Da bi ipak spriječili dolazak vode, najbolje je nabaviti nekakve tenisice koje su više-manje vodootporne. Njih možemo prepoznati po tome što obično na sebi imaju oznaku GoreTex. To je inače materijal koji je prvo koristila NASA u izradi svemirskih odijela. GoreTex tenisice u većini slučajeva sprječavaju ulazak vode i noge će nam biti suhe. Ujedno takve tenisice imaju i poveće ripne na potplati tako da ujedno sprječavaju i klizanje po snijegu.

Klizanje po snijegu zapravo ne možemo nikada skroz spriječiti, pogotovo ako dođemo na ledenu površinu. Dobre ripne će to spriječiti ali isto se tako mogu i kupiti “lanci” koji se stave na tenisice. Ne znam kako bi to drugačije nazvao. To su šiljci na plastičnoj površini koji se stave preko tenisica. Slično tako nešto imaju oni koji ida na ekspedicije na Artik. Koliko je ulaganje u tako nešto isplativo, sami procijenite, ali kod nas nikada nema toliko snijega i on ne traje mjesecima. Ako ga baš toliko napada da je sve neprohodno, onda je ipak najbolje rješenje odraditi trčanje na traci za trčanje u nekoj od teretana.

Tekst je objavljen i na magazinu GoOUT! 28.11.2016.