Subotnje zdravo trčanje u Osijeku
Najbolje avanture se uvijek događaju preko vikenda i kada nisu isplanirane. Tako je i ovoga vikenda počela moja đakovačko-osječka avantura s malom zakašnjenjem. Na put sam se trebao zaputiti u petak ali doslovno zbog više sile, sve je bilo odgođeno za subotu ujutro.
Do Đakova sada uvijek vozim svojom poznatom rutom koja ide preko stare ceste. Sat vremena duže nego autocestom i osjetna ušteda na novcu. Umjesto da se plati autocesta, uvijek je bolje taj novac potrošiti recimo na after poslije utrke. Naravno da ga je bilo i ovoga puta.
Chat grupe su najbolji način da se dogovoriš za bilo što kada nas ima više od dvoje. Otvoriš chat, dodaš ljute i sve dogovoriš s par poruka. Tako je dogovor s Đakovčanima pao da odemo do Osijek na trčanje na ligu koju organizira udruga Zdravo trčanje. Već je i prije bilo sličnih dogovora da odemo na ligu, ali uvijek se nešto poklopilo da ili taj vikend nije bilo lige ili ja nisam stigao. Sada se za promjenu sve pogodilo, tako da se u poslijepodnevnim satima ekipa Đakovo+Sisak zaputila u Osijek.
Moram priznati da se i nisam nešto previše dvoumio da ne odemo na ovu utrku. Dobro društvo i zagrebački cenera koji se trči za svega tjedan dana. Taman mi je trebala jedna dobra motivirajuća utrka koja će me još dodatno nabrijati za zagrebački cener. Nije da od te utrke nešto posebno očekujem, ali zbog trudu koji se ulože u organizaciju, ipak očekujem da će sve biti na svome mjestu.
U Osijeku sam zadnji puta trčao na proljetnom polumaratonu i bilo je dobar osjećaj opet biti tamo. Njihova liga zdravog trčanja se održava već par godine i uvijek je dobro posjećena. Ovoga puta je bila malo manje ljudi (64 trkača), jer se u nedjelju održavao Ljubljanski maraton, pa je dio ekipe otišao tamo. To naravno nije spriječilo sve nas koji smo bilo tamo, da dobro trčimo i zabavimo se.
Na izbor su dvije dužine — 10 i 4.2 kilometara. Većina trkača se odlučila na dužinu od deset kilometara. Naravno da nisam imao razloga zašto da i ja ne otrčim tu desetku koja se je najvećim dijelom trčala po makadamu. Kako sam trčao u Vibram Five Fingers, ovo mi je bilo sasvim novom iskustvo trčanja na novoj podlozi i to u punoj brzini. Još mi treba jedno mjesec dana privikavanja i onda se vraćam u punu brzinu. Na ovome kolu bilo je organizirano i testiranje tenisica, tako da su svi koju su htjeli mogli testirali razne modele Nike tenisica za trčanje.
Ne znam da li je testiranje tenisica ili super vremensku uvjeti utjecali na ostale trkače, ali prema Facebook postu od udruge, puno je ljudi srušilo svoj osobni rekord. Svaka čast svima na tome. Nije to nimalo mala stvar. To je ujedno i dokaz da se trud i treninzi na kraju isplate! Moja ekipa Đakovčana je također dobro trčala usprkos tome što je to nekima bio drugi trening. Treba se nekada i za ekipu žrtvovati.
Ove trkačke avanture s dobrom ekipom se uvijek pokažu dobitnom kombinacijom. Spojiš ugodno s korisnim, malo se rekreiraš i dobiješ jedan događaj za 10. Još kada uz to uvrstiš i dobar after koji traje do jutarnjih sati, dobiješ i događaj za pamćenje.
