Bosonogo trčanje — Epizoda 4.
Tko se ne sjeća tekst iz epizode tri koju sam objavio jučer, može se podsjetiti na sljedećem linku. Spomenuo sam da očekujem dolazak Vibram Five Fingers (VFF) tenisica za bosonogo trčanje koje sam naručio preko eBaya. Na moje veliko iznenađenje, one su danas stigle na moju adresu. To je nekih tjedan dana od narudžbe. Srećom da je pošta u Hrvatskoj isto tako ažurna pa razglednica putuje po tjedna dana s mora. Ovo je došlo samo s druge strane Atlantika za tjedan nada. Svaka čast američkoj pošti na ažurnosti!
VFF tenisice koje sam naručio su u puno boljem stanju nego sam očekivao da će biti. Potplata je skoro nova i skoro uopće se ne vide tragovi korištenja. Ovo je valjda najboljih $13 dolara što sam potrošio na eBayu, a nije neka glupost koji mi kao treba a zapravo ne. Ono čega sam se najviše bojao — veličina je na kraju ispala dobra. Broj 45 mi savršeno odgovara i moji dugi prsti na nogama bez problema ulaze u VFF.
Oni koji se malo više razumiju u VFF modele će reći da je ova potplata više za neki trail, ali opet nema toliko čepova pa ide bez problema i po cesti. Iako ja imam jedne trail tenisice i bez problema s njima trčim po cesti. Da sve ne stane samo na riječima, odmah sam morao odradit i jedno testno trčanje u njima. Ovoga puta sam zbog nedostatka vremena za prvi puta otrčao samo četiri kilometara.
Oblačenje VFF tenisice nije neki preveliki problem. Malo se samo treba namučiti da se namjeste svi prsti, ali vjerujem da ću s vremenom to raditi bez nekih problema. Tenisice je ipak malo teže obući nego čarape jer potplata je ipak tvrđa. Jednom kada se tenisice navuku, potrebno je samo namjestiti čičak i možemo početi s trčanjem.
Sam osjećaj trčanja u njima je vrlo dobar, ali i drugačije nego u klasičnim tenisicama za trčanje. Ono što je drugačije za razliku od Swiss Barefoot Company čarapa je osjećaj podloge. U čarapa se stvarno podloga najbolje osjeti. Valjda je jedino još bolje biti skroz bos ali na taj eksperiment ću možda jednom probati, iako nisam u žurbi za njega. Iako VFF imaju malo deblju potplatu, ona je još uvijek dovoljno tanka da se osjeti podloga po kojoj se trči. Kamanje, nepravilnosti na asfaltu, mekana trava… sve se to osjeti. Malo manje nego u čarapama, ali neusporedivo više nego u klasičnim tenisicama.
Tek sada kada se sve više zabavljam s bosonogim trčanjem vidim zašto je taj osjećaj trčanja po podlozi toliko bitan i kako on zapravo djeluje na naše trčanje i ostale tjelesne osjete. Već i nakon ovih par tjedana mogu reći da ne žalim za klasičnim tenisicama za trčanje i da je ovo sasvim nova dimenzija što se tiče osjećaja. Ono što jedino za sada vidim kao manu bosonogog trčanja je brzina. Vidim da sam pao u brzi, ali vjerujem da je to samo nešto privremeno dok se tijelo ne privikne u potpunosti na bosonogo trčanje. Ne znam koliko je potrebno vremena da se u potpunosti prilagodim, ali vjerujem da ću uskoro saznati.