Jesen nije razlog da se stane

Baš gledam kroz prozor i ono što vidim vani je prava šablonska jesen: kiša, staze pune žutog liša i tmurno nebo bez oblaka. Da se ne moram dignuti i otići na posao, vjerojatno bi ostao u krevetu pod toplom dekom. Kako jesen sve više uzima zamaha, baš se počinje osjećati (zar opet) neki umor i smjer kretanje ide kuća >> posao >> birtija. Ukratko, samo se selimo iz prostorije u prostoriju i zadržavamo se unutar zatvorenih prostora.

Bilo bi krivo da kažem da i to nije potrebno, pogotovo kada se nađeš s prijateljima na nekoj cugu. Tko će se vani smrzavati, kada je unutra tako toplo. Ovo smanjeno kretanje sa sobom donosi i neke druge posljedice. Jedemo više, često postajemo mrzovoljni, ništa nam se ne da. Više nismo one vedre osobe koje smo bili tijekom ljeta. To je naravno povezano s nedostatkom suncem i općenito svjetlom. Naravno da ne možemo izmisliti novo sunce, ali si možemo pomoći da ovo tmurno vrijeme lakše podnesemo.

Fizička aktivnost je uvijek bitna

Za početak ako trčimo ili se bavimo nekom fizičkom aktivnosti koju radimo vani, ne smijemo je pauzirati. Hladno vrijeme ili kiša nije dovoljan razlog da odustanemo. Zapravo baš razmišljam koji bi bio dobar razlog da ne trčim. Vjerujem da bi to morala biti neka fizička ozljeda pa da doktor preporuči da ne smijem više trčati. Iako sam se i na takve preporuke ili bolje reći zapovijedi više puta oglušio. Nekako mi se uvijek najboljim pokazalo da slušam svoju intuiciju.

Naravno da nismo svi čvrstog karaktera i ima dana kada jednostavno ne ide. Možda je pametno baš taj dan preskočiti ali to naravno ne smije postati navika. Preskočiš jedna, dva dana i već si dva tjedna u nekom zaostatku. To nije samo primjer s treningom nego sa skoro svime.

Utrka kao motivacija

Jedan vrlo efikasan način na koji sam sebe natjerao da sada trčim minimalno četiri puta tjedno su utrke. Ako bilo tko od nas pogleda neku stranicu gdje se objavljuju kalendari utrka, mogu vidjeti da se skoro svaki vikend održava neka trka. Tako ja jedanput mjesečno (ili više puta) odem na neku bližu utrku. Da na utrci ne budem zadnji, uvijek se nastojim dobro pripremiti. To mi je dodatan motiv koji me tjera da ne odustanem od trčanja i ne uljenim se.

Zato mi nikada nisu jasni ljudi koje kažu utrke nisu za njih, a nikada ih nisu niti probali završiti. Ako ne probaš ne znaš, a možeš imati tako dobar motiv koji te jednostavno mora inspirirati.

Trening partner koji te tjera da budeš bolji

Drugi as u rukavu koji me također uvijek natjera da se pokrenem je trening partner. Sreća je da imam kolegu s kojime često trčim pa onda jedan drugoga motiviramo da se ne ulijenimo. Dovoljno je da izmijenimo par poruka da se dogovorimo gdje se nađemo i koliko nam je u planu da otrčimo. Tako smo nas dvoje bez stanke odradili trčanje i na debelom minusu i kada je palo 30 centimetara snijega. Naravno da ljude ne mogu posuđivati, ali vjerujete da se “luđaci” vrlo brzo privuku tako da si svatko može naći nekoga s kime može otrčati dok vani pljušti kiša.

Ako netko traži iz svega ovoga zaključak, to bi bilo da se ne predate jesenskoj melankoliji bez obzira na što. Samo zamislite onaj dobar osjećaj sreće poslije fizičke aktivnosti i vjerujem da nećete ostati zatvoreni u kući ili stanu.

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria.