Da li trebamo strahovati zbog grešaka koje napravimo?

Možda je najbolje da počnem s time da koliko god pregledao tekst koji sam napisao uvijek na kraju nađem neku grešku ili još bolje mislim da nemam niti jedne a onda mi prijatelji kažu da to i to ispravim. Naravno tekst prije objave uvijek provučem kroz spell checker i slične alate. Računalo mi onda pregleda greške i kaže da li ih imam ili ne. Kako sam ja čovjek uvijek napravim neku grešku, ali desi se i računalu.

Zapravo kada malo bolje promislim mislim da na ovome svijetu ne postoji ništa što nije nepogrešivo i što nema barem neku grešku u sebi. Neke greške zapravo i nisu greške, jer one određuju recimo neku stvar. Ponekad je stvar s greškom draža od one koja ju nema jer ovako možeš smatrati da imaš nešto jedinstveno.

Ako svi radimo toliko greške na dnevnoj bazi, da li bih ih se trebali i bojati?

Ovo je vrlo kompleksno pitanje i nema na njega pravog odgovora. Istina je da svi mi ljudi prije ili kasnije napravimo neku grešku. Sada je samo pitanje koliko posljedice ima ta greška. Recimo ako doktor pogriješi prilikom operacije, hoće li na kraju ishod te operacije biti pozitivan ili negativan.

Da li onda mi tog doktora možemo kriviti za njegovu grešku?

Ovo i slična pitanje su već neka druga sfera i sve je tu zapravo jako komplicirano s pravne, etičke i već koje strane. Ja samo znam da nikada ne smijemo greškama dopustiti da one upravljaju našim životima. Niti malo. Ako im imalo dopustiš, dolazi do nesigurnosti koje onda povlače sa sobom i mnoge druge stvari.

Naravno možeš pametovati i reći da ne smiju, ali prije ili kasnije neke greške te opale po glavi pa se zamisliš nad njima. Ako si dovoljno razborit onda ćeš hladne glave nakon prospavane noći biti malo pametniji, ponovno procesirati grešku i nastojati nešto korisno naučiti iz nje. Savjet koji su meni dali je da uvijek treba prespavati, jer onako užarene glave napraviš još veću grešku i glupost nego što je ona početna. Udahneš, brojiš do 10 ili 20 ako treba i razmisliš.

Jedna od greška koje mi ljudi svakako uzimamo zdravo za gotovo je i pitka voda o kojoj u opće ne razmišljamo jer nam je dostupna svugdje. Stvarno su rijetka mjesta na našu sreću gdje se više ne može “iz pipe” piti voda. Žedan si, otvoriš pipu, naliješ si vodu u čašu i popiješ ju. Bez brige si ne razmišljaš od kuda je ta voda došla ili još manje koliko je još ima.

A koliku grešku mnogi rade kada peru zube puštaju bez veze čistu vodu, umjesto da dok trljaju zube zatvore vodu da se ona ne troši. Samo takvom malom gestom možemo uštedjeti nekoliko litara čiste vode umjesto da ona ode unepovrat.

Sva sreća da ipak danas sve više razmišljamo o svojim prijašnjim greškama i postupcima pa nastojimo te iste greške ispraviti. Osim nas samih i svjetske kompanije su počele da razmišljaju, pa je tako Coca-Cola postala prva kompanija koja nadoknađuje svu vodu koju potroši u svojoj proizvodnji.

A što to zapravo znači?

Prema podacima iz 2015. godine Coca-Cola je vratila približno 192 milijarde litara vode u područja i rijeke koje se nalaze u blizini njihovih tvornica. To sve znači da Coca-Cola više ne troši više litara vode za proizvodnju, nego se sada sve pametno koristi — točno onoliko litara vode koliko je potrebno. Ujedno se sva otpadna voda pretvara u čistu voda koja se vraća natrag u prirodu.

Ovo je vrlo važno jer se tako čuva okoliš i nastoje se popraviti greške iz prošlosti. Naravno da je ovo dugoročan projekti i ništa se ne može napraviti, tj. popraviti preko noći. Ipak ovo je jedan pozitivan primjer kako da se uči na svojim i tuđim greškama i da nam one zapravo ne budu kočnica u životu nego nas tjeraju da budemo bolji.

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria.