Treba se kvalitetno hraniti i naravno slušati svoje tijelo

Ako se mene pita, jedna od najvećih opsesija kojima se ljudi bave je prehrana, pogotovo prehrana sportaša. O tome je napisano malo more tekstova, knjiga i raznih emisija. A da ne spomenem da svake godine netko izmisli nešto novo i kaže da je to najbolje što postoji.

Istina je naravno uvijek negdje između redaka i sve što je zapravo napisano i rečeno treba uzeti s nekom dozom rezerve zbog više razloga. Glavni razlog svemu tome je što je svaki čovjek individua i ono što nekome možda paše drugome neće i obratno.

Ono što su pametni ljudi naučili da treba slušati svoje tijelo, jer nam ono uvijek govori što nam je potrebno i rijetko će nas prevariti. Ako tijelo kaže da treba malo šećera, uzmite si nešto slatko, ako treba soli, uzmite slano. Naravno u svemu ne treba pretjerivati i ako si umjeren, ne bi nikada trebalo biti problema.

Ono što mene najviše kod prehrane sada bode u mozak je pretjerano korištenje riječi BIO i ORGANSKO. Ako se još uvijek sjećam biologije i kemije i osnovne i srednje škole valjda sva hrana koji jedemo je organskog podrijetla. Ljudi ne mogu živjeti od neorganskih stvari (to su valjda plinovi i neku elementi u prirodi), tako da sve što jedemo je organsko.

Aka netko tko se bolje kuži u ovo može se slobodno ispraviti, ali mislim da ne griješim!

Isto je i s riječi BIO, valjda je sve biološkog podrijetla i mora tako da bude. Po meni je sve ovo najviše stvar marketinga da bi netko još više zaradio. Na primjer bio označeni proizvodi su po desetak i više kuna skuplji. Zbog čega? Strogo kontrolirana proizvodnja? Možda i je ali vjerujem da ima svega, i pravih takvih proizvoda i podvala.

Moje mišljenje je, od kada je krenula parna industrijska revolucija počelo je zagađivanje naše planete, tako da se 200 ili koliko već godine kasnije ne može pronaći hrana koja nije barem nekim svojim dijelom barem 1% zagađena. Ono što sam spomenuo da treba slušati svoje tijelo i pokušati se što kvalitetnije hraniti.

Ja se kao i velika većina ljudi ne mogu posvetiti toliko prehrani i da stalno pazim što da jedem, ali nastojim uvijek da tijekom dana pojedem barem nešto što je svježe skuhano i par puta tjedno da imam nešto jušno. Možda bi se i mogao kvalitetno hraniti, ali meni opsesija hranom nije jasna i u životu ima puno važnijih i bitnih stvari od toga da li je banana koju sam upravo pojeo označena kao bio/organski prizvod ili ne.

Članak koji me je natjerao da ovo sve napišem je napisala kolegica blogerica Aleksandra Birta Ilić koja je odlično objasnila neke stvari oko prehrane. U pet točaka sve je objašnjeno i ja se moram sa svime složiti.

Ono što bih svakako izdvojio su točke četiri i pet koje je Aleksandra napisala:

Pravila kombinovanja hrane imajte na umu i trudite se da ih primenjujete, ali nemojte imati apsolutistički zahtev da ih se 100% pridržavate.

Pravilna kombinacija namirnica je izuzetno važna kako za bolje varenje, tako i za bolju apsorpciju nutrijenata iz namirnica koje ste konzumirali. Kažu da mleko i ostale namirnice bogate kalcijumom ne bi trebalo kombinovati sa namirnicama bogatim gvožđem, jer oteževaju apsorpciju upravo tog gvožđa. Za isto to gvožđe važno uneti i neki vitamin C kako bi se pojačao njegov unos u organizam. Nutricionisti kažu da bi voće valjalo jesto isključivo samo, jer otežava varenje ako se kombinuje sa drugim namirnicama — brže se vari, pa praktično fermentiše na vrhu želuca, čekajući da se druge namirnice svare. I tako još hiljadu pravila…

Kako ih se pridržavati kada život šamara i ne dozvoljava nam ni da zastanemo, a kamoli da non stop pravilno kombinujemo namirnice? Mislim da su retki ljudi koji se 100% mogu pridržavati svih pravila kombinovanja hrane, i pritom raditi puno radno vreme, razvijati porodicu, baviti se hobijima. Ponekad nemamo vremena da kupimo sve namirnice koje su nam neophodne za pravilno iskombinovan obrok, ili u datom trenutku nemamo novca za to, pa se kreativno dovijamo kako da od postojećih namirnica u frižideru napravimo ukusan i jestiv obrok.

Neće biti problem ako zdrav čovek povremeno pojede krompir i meso, žitarice i voće ili neku drugu „nikako ne to“ kombinaciju. Ali, ako veći deo obroka nepravilno kombinuje, verujem da će ubzo osetiti neki problem — ili u višku kilograma, ili u vidu narušenog zdravlja.

Trudite se da sami pripremate hranu, sa što manje (ili uz potpuno odsustvo) industrijske hrane.

Da, ako si zaposlen, pa još roditelj, bez pomoći šire porodice, nemoguće je isključivo se hraniti homemade hranom. Ali, nije nemoguće težiti tome. Kada nešto voliš i kada ti je to važno, ti ćeš naći vreme da to sebi i priuštiš. Već sam spomenula da je meni doručak jako važan obrok u toku dana — od kada sam to shvatila, nije mi teško da svako veče sebi unapred smutim doručak za sutradan. I tako 5x u toku nedelje, svake nedelje. Ujutro krenem sa limunom u čaši mlake vode, pa uradim 5 Tibetanaca jer mi pokreću metabolizam i podižu nivo energije. I da, neki dan preskočim nešto od ta dva, ali spojim i nekoliko nedelja da se svakodnevno posvetim tim ritualima. Zato što mi prijaju, zato što ih moje telo ište.

Cijeli članak koji je Aleksandra napisala možete pronači na njezinom creactive.rs blogu.