Muško/ženski pogled na svijet — SPORT

Moja kolegica iz Crne Gore — Jelena Kaluđerović, jedna od sudionica projekta Coca Cola Bloggers Network Adria i ja, odlučili smo da napravimo niz tekstova u kojima ćemo o određenim temama pisati iz muškog i ženskog pogleda. Razlike između muškaraca i žena su mnogobrojne i uvijek su interesantan povod za razgovor, priču, diskusiju.

Pošto smo Jelelena i ja veliki ljubitelji sporta, odlučili smo da upravo sport bude naša prva zajednička tema. Evo kako pogled na sport zvuči sa moje i Jelenine točke gledišta.

Matt: Sport je sam po sebi veliki pojam, ali ono što ja najviše mislim pod samim pojmom sport je neka vrsta tjelesne aktivnosti koju bi zapravo svatko trebao raditi par puta tjedno. To naravno ne mora biti nešto divljački da se ubiješ pa onda više ništa ne možeš raditi. Dovoljno je i otići u malo dužu šetnju da se poslije osjećaš sretnim i nekako ispunjenim. Barem danas u vrijeme multimedije nije teško i sam otići u šetnju. Staviš slušalice na uši i društvo ti može pratiti radio ili omiljeni izvođač

Kada bi se trebao odabrati neki idealan sport ili idealnu sportsku aktivnost, to bi bio svakako teži slučaj. Nije da nisam probao puno sportova — rukomet, tenis, plivanje, plivanje s perajama, ronjenje na dah, nogomet, trčanje… Dalo bi se još toga dodati na popis, ali nekako sam najsretniji s trčanjem. Možda je i stvar u tome što sam ostale sportove probao dok sam bio puno mlađi, ali kako kažu da je trčanje, tj. atletika “kraljica sportova” svakako stoji. Našao sam se u tome i toga se za sada držim.

Kad bolje razmislim, uvijek su mi bili draži individualni sportovi u kojima si prepušten sam sebi i ako napraviš neku grešku znaš da si kriv i opet sam možeš pronaći način da to ispraviš. Takve stvari te ujedno i nekada natjeraju da i na neke druge životne stvari gledaš drugačijim očima i zapravo širiš svoje vidike. Nije da te timski sportovi zatupljuju, ali tamo više naučiš da igraš najbolje na mjestu na kojem si postavljen. Nema nekako tu previše mjesta da budeš tako kreativan kao kada si sam prepušten sebi.

Trčanje je nešto što ljudima uvijek volim preporučiti, pa makar i rekli da im je to nešto najdosadnije na svijetu i da oni sebe ne mogu zamisliti da bi trčali. Naravno da se svatko može zamisliti, samo treba posložiti par kotača u glavi i to je to. Vrlo brzo vjetar u kosi postane neka vrsta droge i tjedna zdrava rutina. Uz previše negativnih stvari koje svaki dan čujemo i često doživimo treba raditi na onim pozitivnim i zdravim navikama.

Jelena: Zbog epiteta poput „Nježniji pol“, „Slabiji pol“, ženama je uvijek bilo teže da se pokažu u bilo kojoj djelatnosti, pa samim tim i u sportu. Vremenom su žene ipak uspjele da se izbore za svoje mjesto u različitim sferama života. Na moju veliku radost, živim u modernom dobu gdje žene iz dana u dan pokazuju mentalnu i fizičku snagu rame u rame sa muškarcima.
Tako je i u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu — sportu. Smatram da je moderna era potpuno potisnula uobičajeno mišljenje da žene manje vole sport od muškaraca. Dobro, ne prate baš svakog vikenda sve sportske utakmice uz pivo i društvo, ali vole da pogledaju dobru fudbalsku ili košarkašku utakmicu, bilo na televiziji ili još bolje uživo. Pa još kad tome dodamo zgodne sportiste koji mame uzdahe, zaista niko ne može reći da žene ne uživaju u sportu.

Ja sport obožavam. Još od školskih dana pokazivala sam veliku spretnost na časovima fizičkog vaspitanja, pa sam se oprobala i u sportovima poput košarke u osnovnoj, i rukometa u srednjoj školi. Odlazak na fakultet ostavio je bavljenje grupnim sportovima u prošlost, ali se ljubav prema sportu nikada nije ugasila. Kad god imam priliku, volim da odem na neku sportsku utakmicu, pogotovo kada je u pitanju fudbal, vaterpolo, rukomet, košarka, odbojka…Jako sam ponosna na crnogorske sportiste, koji su veoma talentovani i uspješni, kako u individualnim tako i u grupnim sportovima. Često ih pratim na raznoraznim takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Tako sam do sada obišla Rijeku, Rim, Barselonu, Prag a poslednji veliki događaj na koji sam bila je Evropsko prvenstvo u vaterpolu, koje je održano od 10 do 21. januara u Beogradu, a na kojem su crnogorski vaterpolisti osvojili drugo mjesto i srebrnu medalju. Više o tom događaju možete pročitati u mom blog postu: “Belgrade 2016 — Montenegrin silver medal with gold shine”.

Veliki mi je san da ove godine odem na Olimpijske igre u Rio de Zeneiro, kao i da posjetim jedan od 4 Grand Slam turnira u tenisu.

Što se tiče mojih sportskih aktivnosti one su raznovrsne. U mom tekstu: “Veliko proljećno spremanje — kako postići balans uma i tijela” mogli ste pročitati u kojim se aktivnostima najviše pronalazim. Kao i Matt i ja volim trčanje, a s obzirom da živim na moru, za to imam i idealne uslove. Takođe sam veoma aktivna u svom fitness clubu gdje radimo različite kardio treninge kao i vježbe oblikovanja. Od nedavno sam počela da idem i na hiking ture, o čemu takođe možete čitati na mom blogu. Naravno, plivanje je jedna od aktivnosti koja je nezaobilazna tokom cijele godine, dok je u ljetnjim mjesecima prioritet.

Sve u svemu, trudim se da sam što više fizički aktivna. Uvijek mi je u glavi prisutna misao da barem 30 minuta dnevno provedem u pokretu. Zato, kada god prilika dozvoljava idem pješke umjesto da koristim automobil. Ovu priliku, po ko zna koji put koristim da vas svojim primjerom inspirišem da se bavite fizičkom aktivnošću. Odaberite ono što vam najviše prija, zapišite u svoj dnevni raspored i krenite. Tako ćete čuvati svoje zdravlje i njegovati tijelo i um.

Nadamo se da su vam se dopali naši uglovi gledanja na sport. Ukoliko imate bilo kakvih komentara, ideja i sugestija, molimo vas da slobodno komentarišete. Voljeli bismo da čujemo još muško ženskih mišljenja o sportu.

Do sljedeće teme veliki pozdrav iz Siska (Hrvatska) od Matta i iz Budve (Crna Gora) od Jelene!