Eh da je novca i vremena…

Eh da je novca i vremena…

Dok sam u vožnji tražio radio postaje naletim nakratko na “želje i pozdrav”. Naravno da sam to brzo promijenio jer me ne zanima što će babica poželjeti svojoj susjedi da joj ne zagori ručak. No ove želje su me navele na to da malo razmislim ima li neka utrka na koju bih ja volio otići a da se na primjer nalazi na nekoj egzotičnoj lokaciji negdje na drugom kraju svijeta ili možda u najbližem susjedstvu.

Razmišljam ja tako i naravno da mi na pamet prvo padaju utrke u svjetskim metropolama poput Bostona, NYC, Londona, Berlina. Ali to su sve utrke na koje dolaze tisuće ljudi i ako se iskreno gleda prekrcane. Ti si tamo samo jedan mrav u velikom trkačkom mravinjaku. Ne volim kada oko sebe imam mnoštvo ljudi. Neki možda uživaju u tome, meni je nekako to previše i gubi se neka draž u trčanju.

Zapravo ono gdje bih ja volio ići su neke intimnije trke na kojima nije tolika masa ljudi, a dok trčiš imaš cijelo vrijeme pogled na predivan okoliš. Urbane lokacije su uvijek atraktivne, ali mislim da nema do trčanja po šumi ili uz more.

Kad sam se dovezao doma, spojio sam se na Google i pokušao pronaći par utrka koje bi zadovoljile barem jednu od “mojih” kriterija. Naravno da Google odmah ponudi more toga, a ono što je mene zainteresiralo su sljedeće utrke:

Dok gledam slike s ovih utrka samo poželim da me netko teleportira tamo i da se pridružim listi onih koju su uspješno završili neku od navedenih utrka. A s druge strane tko zna što donosi budućnost pa se i meni posreći da završim na nekoj od ovih ili drugih egzotičnih lokacija.

I poseban pozdrav svima koji su uspjeli trčati na nekoj egzotičnoj lokaciji i — neka vam se ponovilo!

Tekst je objavljen i na magazinu GoOUT! 06.05.2016.