Zašto sam odabrao frekvenciju 102.5?
Ako ćemo iskreno, nisam ja odabrao nju nego ona mene. Šala na stranu, ali skoro da se tako i dogodilo.
Dok mnogima muzika nije bitna i što slušaju tijekom dana dok vrijeme provode u automobilu ili na poslu, meni je itekako bitno i od kada znam za sebe uvijek je negdje u pozadini bio upaljen radio i nešto je iz njega sviralo.
Pogotovo mi je u pamćenju ostao onaj “beep” zvuk koji se uvijek mogao čuti prije vijesti u 7:00 sati hrvatskoga radija.
Kako se vremenom razvijao moj glazbeni ukus, tako je krenula i moja potraga za radio stanicama koje u svome programu puštaju nove i zanimljive pjesme koje su se obično snimile na kazete te kasnije slušale po kućnim zabavama.
S dolaskom Interneta, mp3 revolucije i Napstera, moje zanimanje za radio je palo u drugi plan jer sam otkrio novi svijet lako dobavljivih albuma i pjesama. Internet je zapravo i najviše utjecao na razvoj mog glazbenog ukusu i otkrio mi moju vrstu muzike i moje izvođače.
Kada malo odrasteš opet se nekako vratiš zanemarenom prijatelju radiju. No sada hoćeš nešto više i sama muzika nije dovoljna. Počneš pratiti radio emisije i ono vrlo bitno — voditelje koji ti svojim glasom prenose informacije i stvaraju određenu atmosferu.
Sve radio stanice koje sam slušao (Cibona, Otvoreni, 101, Soundset Plavi) su u početku bile zabavne, da bi se ubrzo ispostavilo da imaju dosadan i užasno predvidljivi komercijalni program: red reklama, red pjesama koje se ponavljaju, red jednostavnih emisije koje zabavljaju opći puk na loš i banalan način.
No svijetlo na kraju tunela se ukazalo prošle godine pojavom nove radio stanice koja se nazvala kao jedan hrvatski bend čiji jedini album koji su do sada izdali sam preslušao previše puta — Yammat FM.
Super je kada možeš slušati (bolji bi bio izraz gledati, ali za radio nekako ne paše) kako se radio stanica razvija od nekog samog početka i u vrlo kratkom roku preraste u jednu cjelinu. Ono što je mene na prvu privuklo je drugačija glazba koja se rijetko gdje danas može čuti i osjećaj nostalgije koji sam imao slušajući radio ‘90tih.
Naravno radio je nula bez dobrog voditelja, a Yammat ima “creme de la creme” od voditelja tako da je svaka pisana ili izgovorena riječ o tome suvišna.
Ono što ja volim slušati je jutranji program gdje se nekada ne možeš prestati smijati, popodnevni Sound Factory izbor glazbe i naravno Aftershock gdje se na najbolji način peku naši političari.
Što na kraju još dodati? Nađe se tu i neka mana, ali joj se progleda kroz prste jer kao i u životu one čine nešto zanimljivim i jedinstvenim.
