Dojmovi: GRAWE Noćni Maraton
Sada kada su se dojmovi smirili, mogu da napišem par rijeći o subotnjem događaju koji se je održao na zagrebačkom Bundeku ili popularno Bandeku.
Iako je naziv događaja bio “noćni maraton”, osim trke na 42 km, odvijale su se i trke kraćih relacija i to:
- desetinka — 4 219 m
- 1/4 maraton — 10 549 m
- 1/2 maraton — 21 097 m
- 3/4 maraton — 31647 m
- i spomenuti maraton — 42 195 m
Prije nego počnem s nekim daljnjim opisom, htio bih pohvaliti organizatora i naravno sve sudionike koji su uplatom kotizacija pomogli udruzi “Krijesnica”. Stvarno ne mogu da nađem neku zamjerku organizatoru.
Ok imam samo jednu, ali o tome malo kasnije…
Veseli auto sa dva člana krenuo je u subotu popodne prema Bundeku. Osobno sam se prijavio na utrku desetinka, dok se Dubravko prijavio za 1/4 maraton.
Desetinka je bila i prva utrka na rasporedu te je startala u 19:00 sati. Kako sam cijelo ljeto trčao kratke dionice od 5–6 km (što zbog vručina, što zbog nedostatka vremena), smatrao sam da je desetinka prava utrka gdje bi mogao dobro otrčati i biti barem među prvih 10. Naravno sve uvijek ovisi o konkurenciji, tj. o ekipi koja se prijavi. Ako se prijavi ekipa koja trenira za stadionska natjecanja znate da nema šanse protiv njih.
Dolaskom na start činilo mi se da ne vidim “poznate” face nego svi neki nepoznati trkači. Činilo se da će ovo biti zanimljiva utrka. Na startu sam imao jedan čudan razgovor s jednom curom koja mi se obratila s pitanjem: “Koliko dugo trčim?”. Kako sam ja odgovorio da aktivno trčim zadnje tri godine, ona je otvorila diskusiju kako ona trči zadnja tri mjeseca i kako nije fer da se mi “profesionalni” trkači prijavljujemo na te male dužine?
WTF moment… Bubnjevi i činele…
Prvo, kako ti možeš znati tko je profesionalac/amater, tko kojim tempom trči i na kraju zašto bi se limitirao nastup nekome na trci. Naravno nisam se previše time zamarao, ignore mode ON i trka počinje.
Prilikom starta imao sam male tehničke probleme oko pokretanja aplikacije za trčanje, tako da sam počeo mjeriti trku tek nakon pređenih 400–500 metara. No zapravo to je i manje bitno pošto postoji službeno mjerenje vremena, a aplikacija mi je više orijentir koliko imam do kraja trke pošto mi je staza nepoznata.
Desetinka se u cijelosti trčala oko Bundeka. Tu ide i jedina zamjerka organizatoru. Tijekom cijele trke ljudi su bili na stazi, tako da su smetali. No dobro to se uvijek dešava i kod trčanja po urbanim sredinama. Ostale duže dionice su vodile na nasip, tako da nije bilo sličnih problema.
Povratak na trku…
Nekih 500 m sam pratio curu koja je bila najbrža, ali je trčala sporijim tempom od onoga koji meni paše. Ništa, ubrzanje i idemo na čelo kolone. Tako je i bilo do samoga kraja. Naravno cijelo vrijeme zapravno nisam mogao vjerovati da sam prvi i nemam nikoga ispred sebe. Vrlo ugodan osjećaj. Sada znam kako se osjećaju oni koji su često prvi.
Kako je temperatura bila oko 32˙C i jako sparno, već nakon pretrčanog kilometra trebao sam vode, ali nema do kraja. Treba stisnuti zube i izdržati.
Sva sreća da sam ovo ljeto odradio puno treninga na visokim temperaturama i u različito doba dana, pa mi zapravo ovih 32 i nije predstavljalo previše problema.
Ulazak u cilj je samo o čemu sam razmišljao i kako će mi jedna hladna piva pasati.
I to je to. Po prvi puta (nadam se ne i zadnji puta) na pobjedničkom postolju, presretan, prezadovoljan postignutim razultatom i po prvu puta imam neku medalju koju će imati posebno mjestu u kolekciji.
Ovo je kraj moje trke ali nastavljaju se ostale. Slijedeće na rasporedu su bile trke 1/2, 3/4 i maratona, a u 20:00 start 1/4 na kojem su trčali Dubravko i Vladimir.
Oboje su također ostvarili i više nego zavidne rezultate. Od ukupno 512 natjecatelja koliko je uspješno završilo utrku, Vladimir je došao osmi, a Dubravko šesnaesti.
Za kraj mogu samo još jednom mogu čestitati svima koji su sudjelovali i nadati se da vidimo i dogodine.
Rezultati svih utrka su vidljivi na stotinka.hr, a galerija slika se može pronaći na portalu 3sporta.com.